
Predvideti sopstvenu smrt. Iskopati raku, leći u sanduk, spustiti kovčeg i zakopati sam sebe na groblju gradskih siromaha i beskućnika a la Mocart. Autosjebati se.
- Care, čemu višnja na toj omči? Ne misliš valjda da odgurneš tu stolicu na kojoj stojiš?
- Brate, gotovo je. Pre tri sata sam poslao poruku Ivanki kako sam sinoć s njom proveo najlepše veče u životu.
- Pa, dobro, šta je tu problem?
- Ivanka je sa matorcima na Zlatiboru već 7 dana. Sinoć sam pojebao onu prakljaču što radi u kiosku na stanici i hteo danas da joj se zahvalim i...i pogrešim. Ivanka je ljubomorna k'o pas, bolje da se obesim nego da mi vadi oči bez anestezije. Jebeni telefon, on je kriv što umesto Figarove ženidbe odsvirah Rekvijem.
- A, jebiga, brate, bar ti je trafikantkinja sinoć odsvirala Čarobnu frulu.
Osnovni motiv, poruka, kvalitet, poenta i element zapleta.
Jer, zaboga, kakvog bi smisla imalo da glavni junak bude staloženi mladić koji u svojih 25 još ima dovoljno živaca da smireno odreaguje na svakodnevne probleme? 'ajte, molim vas, to je takav kliše...Hrvati ga provlače od osamdesosme.
Poruka koju šalje izlgedala bi ovako:
Mi Srbi smo još krajem osamdesetih bili narod na nervnoj bazi razbijen k'o Perl Harbur. Sa civilizacijom smo raskrstili još u doba Nemanjića, a danas, sjebani ratovima, Mekdonaldsom, osiromašenim uranijumom i osiromašenom državom, sedimo na trotoaru, žvaćemo svoje cipele i zakrvavljenim...ma šta zakrvavljenim, krvavim očima merkamo turiste kao siroče provincijske kampere kad raspale roštilj. Naša komunikacija je svedena na neartikulisani bes, a razliku između dobrog i lošeg vidimo kao daltonista akvarel.
Snimak zgrade noću. Kiša. Tišina. Trepće neonska reklama i huji vetar. Ulicom prolazi taksi. Ako je Kusturica imao veze sa filmom, na taksiju su dva cigana sa laserskim ručnim topovima i vijetnamskim sindromom.
U suprotnom vozi ga Manda, dok na radiju ide narodnjačka matrica. Devojka ulazi u taksi. Dositejeva 26. Što brže možete. Manda baca hejt na političku scenu i taksi kreće.
Flešbek. Nebojšu Glogovca nešto budi iz sna. Ustaje rušeći flaše oko sebe, pali cigaru i trči na terasu. Neki klinci sviraju gitaru.
- ALO, MAMU VAM JEBEM MALENU! ISPOD OVOG PROZORA STE NAŠLI, MAMU LI VAM, A?! PRVO TITO, PA SLOBA, PA SAD I VI DA NAS JEBETE!
(nastavljaju da sviraju)
- E SAD ĆEŠ DA VIDIŠ SVOG BOGA! DOSTA SMO TRPELI! DOSTA! DOSTAAAAA!
(hvata peglu i frljači je posred Tv-a, obara ormar na krevet, demonstrativno izbacuje stolicu napolje, vadi i repertira pištolj i počnje da puca naslepo. Pogađa jednog klinca , dok se ostali razbeže). Vriska. Cika. Hitna.
Flešbek. Kamera prati klince dok trče. Prolazi ker. Kamera prati kera. Umalo da ga ugazi taksi. Kamera prati taksi. Taksi jureći kroz baru isprska od glave do pete Sergeja Trifunovića, koji se picnuo za dejt.
- Ne mogu više. Ne mogu. Prvo žvaka mesto kusura, a sad ovo. Ne znam šta se dešava. I mleko je poskupelo. Sutra javili grad. Koji je glavni grad Nepala? Koliko je sati? Šta će ona reći kad me vidi ovakvog? Bravo, magarčino, opet si zasro. Nisam. Jesam. Nisam. Ne znam. Ne mogu više. NE MOGU VIŠEEEE!
AAAAAAAAAAA, AGA BAGAGA BAGAGA RAGA! RAAAAA!
Cepa odeću sa sebe i pada na kolena na sred pešačkog. Iza ugla juri hitna, udara ga i kupi.
Prejeban splet okolnosti. Svi su u bolnici. Dečju pesmicu svira onaj što je svirao ispod prozora. Tu je i devojka iz taksija. Nebojšu hapse. Sergej se ludački smeje. Plaču bebe. Umire panda. Kraj.
Jako neugodan i iritantan, horor zvuk. Nastanak je vezan za udaranje po tastaturi noktima šalteruše. Od češćeg odlaženja u poštu i dužim zadržavanjem, može stvoriti fobiju.
Ulaskom u poštu počinju fleške, dok čekaš u redu koža ti se ježi, srce sve jače i jače lupa... taman dođeš na red i čuješ...
- Ajd' još tebe da skinem s' kurca i dodem da pišam, nisam od jutros!
- Dddaaćete mi pp-ppar pissama.
...smejanje prisutnih ljudi u redu, šalteruša je već pala sa stolice...
- AJd' ponovi, leba ti...kmm, kmm...
- Par kkkkoverti.
...još veće smejanje, šalteruša polomila stolicu, jednom dedi ispade kesa sa lebom...
- Pet ili šest,kmm?
- PP-pp-ppp-ičko!
Novonastali oblik reči iskuliraj. Ovom rečju vas mogu razumeti i osobe raznih nivoa obrazovanja. Od duduka do intelektualaca.
Primer 1
Nafurana bičerka i prefinjeni momak s malom inteligencijom.
Momak (prilazi curi u kafiću): Ćao ja sam Jorgovan. Šta piješ. (zatim sede na stolicu)
Cura: Iskuliraj.
Momak: Jel to neko novo piće.
Cura: Sklizni.
Momak: A znači tako.
Primer 2
Običan čovek i Intelektualac
Intelektualac: Kolega da li imate da mi pozajmite 100 evra.
O. čovek: Nisam ti ja kolega i iskuliraj čoveče.
Intelektualac: Ja tu reč ne mogu da uklopim u svoju intelektualnu svest.
O. čovek: Sklizni bre.
Intelektualac: Znači tako.
Predstavljena kao sajt za svakoga, sajt za razonodu, Vukajlija je dobila ogroman broj članova za kratko vreme koje postoji. Odredjena podgrupa tih članova (uglavnom novopridošlih, ali ima i onih od ranije) pokušava konstantno da uvede totalitarni režim ovde, gde će se pisati samo o čemu oni hoće. Još kad bi dobili moć od dragog nam Kaizena da svaku defku cenzurišu i edituju, to bi bilo prosto savršeno (ne pričam ovde o modovima). Ne bi više bilo defki koje u sebi sadrže i najmanji nagoveštaj da splavovi nisu totalno govno i da ih treba spaliti, kao i one koji na njih idu. Beograd, da se oni pitaju (iako medju njima ima i Beogradjana) bio bi izbačen iz svih definicija u kojima je pomenut u iole pozitivnom kontekstu. Nasuprot tome, ostale bi one koje hejtuju Beograd na najvujgarnije i najodvratnije načine, a pritom bez argumenata, a zašto bi ih i bilo kad su Beogradjani poznati kao silovatelji pataka i gusaka, dok kao bekap te njhove zanimacije cepaju zurle sa najnovijeg CD-a Fazlije. Pisalo bi se samo o tome kako je Grand seljački, Milan Stanković gej, a Mile Kitić jači nego ikada. Novi članovi (iako medju hejterima novih članova ima onih koji su manje od mesec dana na sajtu) bi se najpre odveli na skalpiranje, zatim na tetoviranje vrelim žaračem, a zatim ban, pa na električnu stolicu. Kad bi sve to obavili mogli bi mirne duše da se vrate muvanjima na četu i PVT-u, pisanju debilnih viceva kojima tepaju "definicije" i uživanju u pisanju najraznoraznijih vrsta govana i čitanja istih, a po potrebi i pljuvanju nijanse roze boje na šeširu Isidore Bjelice, ili dužine brkova Marije Šerifović. Takodje, moglli bi sa vremena na vreme da nekom novajliji koji je istrpeo inicijaciju i pritom ostao normalan, paljbom komentara život zagorčaju svojim "ništa novo nisi napisao, ovo već svi znaju" komentarima.
Pesma koja fine i civilizovane goste na svadbi, ispraćaju, sahrani ili sličnoj pijanki pretvara u raspojasanu bandu razbojnika koja se penje na sto, lomi čaše, kida dugmiće na košulji i 'vata pevaljku za dupe masnim rukama.
Kafana. Početak jutarnje smene. Dva konobara skupljaju metlama čaše sa patosa.
-Ko je ovoliko lumpovalo sinoć? Vidi šta je srče oko stolova.
-Ma bili su juče iz Akademije nauka i umetnosti, sve profesori, odelca, kravate, svečane haljine. Bila je skroz kulturna večera, ono "poštovani kolega" i u tom stilu al' kad su pred fajront došli trubači ovi cvikeraši osetiše zov divljine i poludeše načisto. Za pola minuta su polupali sve čaše i tanjire, uhvatili se prvo u kolo pa u vozić, deru se kao da im je poslednje. Na kraju se neka tetka popela na stolicu i izvadila Tetejca, sve nam izbušila plafon.
-E, nije stoka za u kafanu...
Svrab, peckanje I crvenilo očiju, koje je izazvano naročitim smradom koji osoba ostavlja za sobom. Kada neko toliko smrdi da vam ni gas maska ne bi pomogla, pa onako upeče smrad u oči.
____________________________________________________________________
Devojka: ajde mali skidaj gaće, rođendan ti je, pa da se malo poigramo, ovo će ti biti poklon i za rođendan i za novu godinu
Dečko: aj nećemo sada, nisam se spremio..
Devojka: Što ti je jadan, ka’ da se nisi kupa’ 10 dana, pa ne gajiš bakule u gaće, šta si se stiso
Dečko: nemoj stvarno mi je neprijatno
Devojka: ma ajde što ti je more, volim ja tebe kakav god da si
(Dečko popušta, devojka ga otkopčava)
Devojka: auuu sunce li ti, zadobih konjuktivitis od tebe, pa ti ovde gajiš prirodno oružje, ti samo skineš gaće i sve oko tebe pocrka
Dečko: pa znaš, vrućina, znojim se...
Devojka: Aj ne pričaj gluposti, to što su ti se jaja slepila od vrućine ne znači da treba da smrde, vidi mi oči, pogle, suze, peku me...Daj more idi okupaj se, skini tu skramu sa sebe, pozliće mi
_______________________________________________________________________
Ulaženje u wc posle ukućana
Sestra1: (ulazi stegnute face u wc) au bre, ko je ovo srao ovde, ko da israo kisele mačiće, pa posle vas se ni u wc ne može ući
Sestra2: malo me je boleo stomak, imala sam tvrđu stolicu
Sestra1: ma sve i da si israla kuhinjsku stolicu kako ovako smrdi aman, dobiću težak konjuktivitis od ulazaka u kupatilo zbog vas. Majkooo ne daj joj da jede danas ništa, pocrkaće nam familija
_____________________________________________________
To je ponekad veoma naporan posao (što konobarima, što mušterijama). Svi oni koji su makar kratak vremenski period radili kao konobari znaju kakav je smor kada dođe lik i naruči kafu. da postoji jedna jedina kafa na svetu pa da razumem, ali ovako, to je baš nepotpuna narudžbina.
Kao gost, znate da može malikice da iziritira kada konobar počne da postavlja pitanje za pitanjem (za već pomenutu kafu) ali ne jedno za drugim konstantno, već postavi pitanje pa krene da donese narudžbinu, pa se vrati i postavi novo pitanje, pa krene, pa se opet vrati i tako non-stop dok ne postavi gomilu pitanja prekidajući vas u čitanju novina ili konverzaciji sa osobom sa kojom ste otišli izašli.
Sve se svodi da morate imati plan kakvu kafu želite. Ponekad se čoveku čini da je naručivanje jednog espressa prava umetnost i da je mnogo komplikovano.
konobar: "Dobar dan, izvolite"
lik: "Espresso"
konobar: "Kakav espresso gospodine"
lik: "Običan"
konobar: "Ovaj, produženi ili kratki?"
lik: "'Ajde, kratki"
konobar: "A, da li želite mleka?"
lik (malkice napet): "Pa, može malo mlekca"
konobar: "Toplog ili hladnog?"
lik (žešće napet): "Hm, toplog"
konobar: "U redu, evo odmah" (odlazi)
Lik se zavalio u stolicu konačno i polako se smiruje.
konobar se vraća: "Da li želite još nešto uz espresso?"
lik puca od nervoze: "ma, slušaj ti ###$%&&##, kad te ja dohvatim ima da ti #$&%$$ da znaš!!!!"
Odlazi sav iznerviran, a konobar gleda za njim i krsti se i pita se naglas šta je ovo sa ljudima danas.
Rečenica koja izražava krajnje očajanje i zal za posledicama koje će neminovno implicirati kako bi vam zagorčale ostatak dana.
Svratili ste u pab po crno vino, čisto da malo opustite živce pred najveći intervju za posao u vašoj karijeri - doterani, u beloj košulji i lepo okupani. Naručujete crno vino i sedate na barsku stolicu. Međutm, nekakvim nesrećnim slučajem sa leđa vas zakači neki nenadani prolaznik i crno vino je ravnomerno obojilo nekoliko kvadratnih centimetara vaše košulje.
I umesto izgovaranja pokajničke rečenice ,,Oh, Bože, prolio sam crno vino na belu košulju, a posle imam intervju za posao``, lakše je uzviknuti
,,E do kurca!``
Veoma mali stan, tj. stan u kome nameštaj zauzima preko 90% površine. Jedini način za izlazak iz istog je pomerati stvari određenim redosledom i tako sebi krčiti put do vrata, poput magacionera iz istoimene igre nastale početkom 80-ih.
- Ženo, neko zvoni!
- Idi ti, perem suđe.
- Jooooj... Pa kako da prođem, jebem li ti sve!?
Ustaje sa dvoseda, gura ga uz zid, vuče sto do dvoseda, tabure pod sto, stolicu na sto, ulazi u kuhinju, frižider do sudopere, ženu u frižider, smeće u rernu, prolazi kroz vrata, cipelarnik u klonju, čiviluk na mesto cipelarnika, biciklu na zadnji točak, otvara...
- Dobar dan, doneli smo mašinu za sudove.
- Molim? A, da, da... Izvolite napred, iznesite frižider samo prvo, terajte pravo na otpad.
Još jedan od pokušaja Turaka u osvajanju Evrope, a posebno Balkana. Nije im bilo dosta sa vojskom i serijama pa su se odlučili i za avione. A mi budale prihvatamo.
Jebeni Eurosport 2 potpisuje sa Turcima ugovor o reklamama njihove avio firme. I tako redovno po šurnaest puta dnevno ponavljaju se 3 iste reklame. Gotov Watts, reklama. Poluvreme Bundeslige, reklama. Gotov gem na Rolan Garosu, reklama. A još pametni Turci se setili da ubace i sportiste, pošto je, jelte sportska televizija u pitanju. Stoga i ovakve reklame:
1. Sa igračima Mančester Junajteda - Bleja u avionu. Sede slušaju muziku. Kad neki pametni igrač uzme i krene da pimpuje loptu. I tako se oni sprdaju, dobacuju par sekundi preko avionskih sedišta, kad ono neki mentol uhvati volej i pravo ka Bobiju Čarltonu. I taman da ga lopta kao pogodi i izbije mu protezu i žvaku, Van der Sar odbrani. We are Turkish Airlines, we are globally yours.
2. Brajant, Mesi i neki random klinac - Klinac se čudi što Mesi pimpuje u avionu, Kobi ga zove i izvodi trikove sa basketaškom. Posle Brajant pravi kulu od karata, Mesi vetrenjaču od karata. Klinac se smorio. Mesi pravi neku kravu od balona, Brajant neku nepoznatu životinjku. Klinca odvodi stjuardesa mameći ga sladoledom. Mesi i Brajant se smorili. We are Turkish Airlines, we are globally yours.
3. Karolina Voznjacki - Dobije poen, i legne u stolicu aviona. Dobija sve, jastuk, hranu, piće i boli je uvo. Sudija ljubomoran, iskolačio oči k'o Ozil, prekida uživanje jer meč mora da se nastavi. Karolina dobija poslednji poen, a sudija koji nije ni obraćao pažnju na meč jer je uživao uz Suši, glasno izgovara: Gejm, set end meč Voznjacki! We are Turkish Airlines, we are globally yours.
I tako se ređaju dani na eurosportu2, a naši sugrađani željno čekaju novu reklamu Turkish Airlines-a, koje po svemu sudeći neće ni biti.
Negde na nebu
-----------------
Murat: Bajazite sine, kako da zavladamo onom Srbijom?
Bajazit: Ne znam tata, vojsku nam pobiše svu, a vidim da ni serije ne uspevaju.
:neki zvuk: Fijuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!
Murat: Šta je ovo?
Bajazit: Dobitna kombinacija izgleda, avion!
We are Turkish Airlines, we are globally yours.
Dogovor je nesto sto roditelji ne postuju jer roditelji predloze ili narede nesto sa cime se dete ne slaze (u kako kojim slucajevima).
Mama: Sine ajde idi oko pola 7 da odneses komsiji ovu stolicu pa ces posle moci da izadjes napolje!?
Sin: Ne mogu mama...
Nakon nekog vremena (6 i 20 - pola 7)...
Mama: Ajde sine da ides dogovorili smo se!?
Sin: Ne mogu mama rekao sam ti malopre! Kako to mislis dogovor kada se ja nisam slozio?! Valjda je pravilo da kada sa nekim pravis dogovor onda i ta druga osoba mora da se slozi!
Uber-gušt.
Ako oko ičega u Srbiji danas postoji koliki-toliki konsenzus, to je da je većina naroda 5. oktobra osetila toplinu oko srca kada je demoliran butik Marka Miloševića, pri čemu je na zidu dotičnog ispisan sada već čuveni grafit- "Žali se tati!". A tata od tog dana, kao što je poznato, više nije mogao ništa, pa je nju ejdž Rada Pašić samo mogao u svojoj kući u Požarevcu vulgarno da proklinje, prazno preti i vređa, kako svedoče oni koji su radili kod njega. Ovaj manje-više simboličan čin označio je kraj zabranjenog grada, u šta se Požarevac za vreme nezvanične strahovlade gospodina sina pretvorio.
Dok će o Slobi konačan sud dati istorija kada prođe neko pristojno vreme, već sada svi vrlo dobro znaju da Mare nije mogao ni taj butik, ni Bambilend, pa ni Požarevac da stekne noseći gajbice, kako je tvrdio njegov ćaća u svom poslednjem intervjuu neki mesec kasnije.
Kao fraza, sasvim je primenljiva i dan-danas, uz neizbežan efekat gledanja kako se dojučerašnji tlačitelj slama.
Pera i Mika čuli da je Žikin ćale, inače opasni lokalni krimos, pao, pa čekaju da se Žika namesti da sedne u klupu da mu izvuku stolicu i ovaj padne.
Žika: AAAALO BRE, džiberi! Jebaću vam majku majčinu posle škole! Nećete se kući vratiti u jednom komadu...
Pera: Ma žali se tati...
Žika: AAAAAA, jebaću vam maaaajku!!! Pederčine!!!! Serem vam se u lice posrano!!!! PIČKE JEDNEEEEE!!!! Doći će moj tata, pa ćete videti!!!
Postoji pravilo da je gazda onaj koji drži daljinski u ruci. Isto to važi i za miša.
Tako ja sedim pored svog mlađeg brata, koji "očajnički" želi da mi pokaže nešto na jutjubu, i dok miš nevino čuči ispod njegove desne šake, u vazduhu se oseti da on gospodari situacijom.
Ja: (Sedim blizu njega na *jakoneudobnoj* stolici, dok se on baškari u onoj koja podseća na kožnu.)
On: (Bulji u monitor dok čeprka nešto po netu.)
Ja: "I? Šta si hteo da mi pokažeš?"
On: "Evo momenat, da pronađem." (I dalje neodoljivo bulji!)
Ja: (Posle 10-tak min. počinjem da cupkam nogama.) "Hoće li to?"
On: "Mhm, samo da pogledam još ovo."
Ja: "A da mi daš miša pa da ja tebi nešto pokažem?! M?"
On: "Dobro, dobro, samo još malo."
Ja: (Mislim u sebi kako ću definitivno kupiti nov komp.)... (Ili stolicu.)
Situacija koja će te koštati ponosa i omogućiti ti nezaboravan osećaj neprijatnosti jer si seo na biciklo koje je svu noć stajalo na kiši a ti ga zajahao i to shvatio tek posle tri pređena kilometra prema fakultetu na koji dođeš i svi te gledaju "spišanog" puna četiri sata uključujući i profesora na ispitu za uslov.
- E Sale imas nesto nazad na pantalonama...je li to mokro???
- Seo na bicikl i...
- ....aha...hajd idem ja...
................
- Kolega vi ste iz toaleta sad?
- Nisam profesore.
- Mda...molim Vas kad zavrsimo obrisite stolicu ili jos bolje-nosite je u podrum.
- Dobro, profesore.
posle dvadesetak minuta
- Ne znam...nije ovo za neki prolaz...hajde vi to lepo malo ponovite bolje pa se vidimo u sledecem roku, nego...imate li vi prevoz do kuce?
- Imam profesore...bicikl!!! Dabogda ga i ti jednom zajahao nepripremljen!
Savremena kapitalistička verzija stare "klin se klinom".
M: U kurac, dva kredita, jedan 130 eura, drugi 170, nova ve ce šolja 40 eura, kredit za stan 70, ako sve redovno plaćam, ima da izađem iz kredita 2043. Kako da ne. Doviđenja, zbogo...
L: Stani Milorade, ne izmiči stolicu, nemo se bjesiti. Uzećemo jedan veliki kredit, zatvorićemo dva tri manja, nije sve tako crno. Znaš šta vele- kredit se kreditom izbija!
M: A ve ce šolja?
L: I nju ću da kupim, samo nemoj da trošim pare na crnu konfekciju leba ti!
Svakodnevna rečenica današnjih profesora zbog naglog porasta broja religioznih ljudi kad treba da se dobiju neke ocene. Njihova najbolja (i jedina) fora i ultimativno sredstvo za ubijanje morala pobožnog nam učenika. Kad to čuješ, znaj da si u govnima do grla.
(dotični profa ulazi na čas)
- E ovako, očajno ste uradili pismeni i podeliću ocene pre roditeljskog.
(neki klinac iz zadnje klupe se krsti i gleda ka raspalom plafonu)
- Ccc, kasno si se setio krsta i tri prsta, na ti 1 pa ti vidi šta ćeš.
(slična situacija)
- Evo vam ovde vaši kontrolni, sami uzimajte jer imam retku stolicu pa je bolje po sve nas da ne šetam puno.
(lik prilazi i mumla neku molitvu)
- E Mustafa Mustafa, kasno si se setio krs....... ŠUPIČKU MATERINU, VIDIMO SE U AVGUSTU!
Moze i u imperativu:
-Idi zavrci sijalice!
Lukava replika upucena nekome ko je umislio da je centar univerzuma.
Upucuje se kad prepotenko smori svojom pricom i ne da nikom drugom zuba da obeli.
Verovatno ce se zbuniti i ako vec odma ne nastavi da vergla, pitace:
-Kakve sijalice!?
-Ma obicne ove od 60 do 100 vati. Ti bi to najlakse, za cas!
-Sto!?
-lepo, popnes se na stolicu, mi ti dodajemo jednu po jednu, ti ih samo prislonis, ne moras da vrtis, sijalice se same zavrcu. Ne zezam se, ozbiljan sam.
-Dobro ajde, ako si tako ozbiljan, objasni mi,leba ti, kako se to same zavrcu!
-Brate, ti si centar svemira, i ceo svemir se oko tebe obrce!!!
Svadbeni funkcioner, ukras svake svadbe.
Pošto gosti posedaju i posluži se aperitiv, a pre nego što dođu mladenci i posluži se predjelo, muzika odsvira "Reših da se ženim dok sam jošte mlad" pa zatim krene u veselijem tonu ("Danas majko ženiš svoga sina", "Svadbeni venac", "Neka peva ova kuća") kada se najslobodniji gosti hvataju u kolo sa dostojanstvenim osmehom na licu. Kolu se priključuju i ostali gosti, a muzika svira brže i brže sve dok ne zasvira "Moravac". Tu nastupa kolovođa đavo.
Na prve taktove "Moravca" salom za venčanja se prolomi urlik "IJAAAAAAAAAAAAAOOOOOOO!", svatovi se okreću i traže izvor i otkrivaju ga u čoveku sa obe podignute ruke uvis. Čovek preskače sto, suverenim koracima prilazi kolu i hvata se na čelo. U tom trenutku menja se njegova fizionomija: hipnotisanog pogleda, ispravlja se, glavu zabacuje unazad, slobodnu ruku smešta iza leđa ili se hvata za rever i nabacuje dostojanstven osmeh. U početku znalački sitno veze nogama da uhvati zalet, a kada Kićo Guerini oplete "Čokoladni voz" ili "Mitraljez kolo" počinje da drma glavom, ramena okreće u trenutnom smeru kretanja kola, a nogama podražava Majkla Džeksona iz vremena dok je "Bad!" bio svetski hit. Tu ustanovljava da ostatak kola ne može da ga prati, pa se izdvaja i staje na sredinu i nastavlja da samostalno prepliće za primer, a ako neko i pokuša (pa čak i uspe) da ga prati, kolovođa đavo donosi stolicu, penje se na nju ne prestajući da igra i okreće noge oko nje u maniru iskusnog akrobate. U tem muzika zasvira tuš, predjelo se posluži, a kolovođa usijan odlazi na mesto, naručuje vinjak i pita prvog do sebe kad će više ti mladenci, jebo im pas mater.
Drushtvena igra chiji naziv sluzi za umirivanje uchesnika u istoj koji je frustriran gubitkom.
Pera i Joca igraju -choveche ne ljuti se- , Pera ubedljivo vodi
(tri chovechuljka su vec u kucici i chetvrti stoji ispred),Joca je dobio prvu shesticu krece sa jednim chovechuljkom, pojede onog Perinog ispred kuce i nekim chudom ga pobedi...Pera iznerviran skache, hvata se za prvi tezak predmet i nasrce na Jocu u zelji da mu razbije glavu i lishi ga ruke kojom je bacao kockicu. Joca braneci se uzvikuje "daj brate smiri se to je -choveche ne ljuti se- ", Pera se smireno vraca na svoju stolicu uz rechi "igramo josh jednu!" ....i opet su najbolji drugari...
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.