
Postoji pravilo da je gazda onaj koji drži daljinski u ruci. Isto to važi i za miša.
Tako ja sedim pored svog mlađeg brata, koji "očajnički" želi da mi pokaže nešto na jutjubu, i dok miš nevino čuči ispod njegove desne šake, u vazduhu se oseti da on gospodari situacijom.
Ja: (Sedim blizu njega na *jakoneudobnoj* stolici, dok se on baškari u onoj koja podseća na kožnu.)
On: (Bulji u monitor dok čeprka nešto po netu.)
Ja: "I? Šta si hteo da mi pokažeš?"
On: "Evo momenat, da pronađem." (I dalje neodoljivo bulji!)
Ja: (Posle 10-tak min. počinjem da cupkam nogama.) "Hoće li to?"
On: "Mhm, samo da pogledam još ovo."
Ja: "A da mi daš miša pa da ja tebi nešto pokažem?! M?"
On: "Dobro, dobro, samo još malo."
Ja: (Mislim u sebi kako ću definitivno kupiti nov komp.)... (Ili stolicu.)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mladji brat glavni,moram za to reci(ko Nelson) haha :)
N. Da nisam ja u pitanju? :)
;)