
Označava nešto što se retko događa, i koristi se u situacijama kada nam se desi nešto što nikako nismo očekivali, bilo pozitivno bilo negativno. Ili smo srećni što smo tome prisustvovali, ili smo baksuzi što nam se baš to desilo.
Đorđe Petrović Karađorđe: pff, i ovaj vek smo proveli u robstvu, a to nam se dešava jednom u 100 godina!
Pogrdan naziv za decka ili devojku koji su definitivno ispodprosecno lepi, odnosno inteligentni. Ili cak to zajedno.
Ili cak ako su takvih dvoje zajedno...
1.
Mandrak je po definiciji mreža od čeličnog rama i spiralno uvijenih žica,
koja čini srednji deo starinskih metalnih kreveta spajajući dve metalne stranice.
Na mandrak se stavlja dušek i sve to zajedno čini krevet.
2.
Mandrak od razjebanog metalnog kreveta se koristi i kao sito za prosejavanje peska.
3.
Mandrak je u sleng ušao i kao sinonim za nešto apsolutno nepoznato ili nepotrebno.
4.
Mandrak je nenadjebivi super čarobnjak iz stripova.Ima pomagača Lotara.
1.
Seks na metalnom krevetu sa mandrakom.
Ko to nije probao nema pojma šta je buka i škripa metala.
2.
Jedna strana mandraka se stavi na motku pa se na mandrak lopatom baca pesak.
Sitan pesak pada ispod mandraka, a kamenčići ostaju sa gornje strane.
Lopatanje ne zahteva mozak, ali zato puca kičma.
Ako vam baš treba sitan pesak bolje nađite nekog idiota da to obavi umesto vas.
3.
- Koji ti je to mandrak?
- Šta će ti taj mandrak?
4.
Kad izjebeš razrednu da ti opravda dan kada si pobegao iz škole, ortak ti kaže:
- Kako si je predriblao jebote.Koji si ti Mandrak.
Vrhunsko božanstvo. Presvetli, predobri i brižni anđeo koji mane nema. Romantičan kao Željko Samardžić, jebač kao Fernando Kolunga. Kuhinjska spretnost Džejmija Olivera u kombinaciji sa šarmom Ivana Bosiljčića dok se upoznaje sa njenom majkom (Jao, kako sladak razmak međ' zubima ima).
On ne gleda finale Lige šampiona, on tad svoju dragu vodi u bioskop, pa posle na večeru. Ukoliko joj naravno sam ne spremi neki svoj specijalitet, u isto vreme svirajući joj klavir na uvce. Jeste, na uvce! I dok se ja nerviram zašto ovaj idiot opet maši prazan gol, a ova moja mi zvoca sa strane da joj pustim neku Šeherzadu (Jebao je Esad Plavi), on sa svojom dragom uživa u najboljem vinu koje je trenutno mogao priuštiti, poklanjajući joj narukvicu koju je toliko želela još otkad ju je prvi put videla u izlogu, dok su išli zajedno u šoping.
Ne treba zaboraviti da u po noći zna datum njenog rođenje, datum rođenja njene keve, ćala, babe (mnogo fina žena), sestre, kera Žuće, datum prvog sastanka, prvog poljupca, šta je tad nosila, izgovorila, nja, nja, nja...
Iskreno, ja njega nisam ni video. Odbijam da poverujem da ovakvo nešto postoji i da ima kurac.
- E Omere, znaš šta kako je Acika iznenadio Saru juč...
- Zabole me kurčina!
U nastavku priče sledi izvinjavanje devojci, mnogo kukanja i moljenja, ali jebi ga, znate kako je... Jebeni Acika...
Drugarica sa kojom ste u kombinaciji. Pojava do koje dolazi u slučaju nemanja devojke, a kada vam usled neizbežnih fizioloških procesa nivo testosterona pređe gornju granicu. Tada bliska vam ženska osoba, prema kojoj ste do tada gajili samo prijateljska osećanja, postaje kombarica - prijateljica i podrška u svemu, pa i u sexu.
Takođe, to je imenica treće deklinacije ( kao dadilja, na primer ), koja postoji samo u ženskom rodu.
- Crni Stevice, šta si se uzjogunio tako. Vrtiš se celo veče, 'ajde se koncentriši malo na tu "Fiziologiju"... Imamo kolokvijum sledeće nedelje.
- Ne znam, Radice... Sve bi' te nešto pit'o, a sramota me...
- Pa kaži, majku mu, zajedno smo pišali u nošu, a sad mi se snebivaš. Šta te muči?
- Uf... Evo biću skroz otvoren... Ja bi' tebe jeb'o!
- Aaaaa, vidim ja, vrtiš se k'o d' imaš burgiju u dupetu... 'Ajde da završimo ovo poglavlje, pa ćemo da se dogovorimo neštA.
Gekn'o mamut!!!
Uuuuuuu jeeeee... big dil, šob rekli likovi iz američkih tinejdž serija...
Na isti način se može dati objašnjenje za frazu iz naslova ove definicije; vezano za Diskaveri, televiziju koja se, u dobroj meri, bavi proučavanjem nekih Dejan Cukić istraživanja... poput onog kada nam Mitbastersi otkrivaju koliko će flaša dajet-kouka odleteti u visinu kada u nju nagruvamo pakovanje "Mentosa", ili kada su nam podarili mega-frapantni zaključak o tome da i dobre ribe umeju da prde. Jebote, znali smo da prde ali smo izgleda bili dovoljno glupi da verujemo u to da njihov prdež ima miris prve prolećne kombinacije begonije i jorgovana.
Dragi gledaoci, ostavite te trivijalnosti naučnicima sa univerziteta u Masačusetsu, a vi se bolje dohvatite obaveza da ne biste i vi uskoro geknuli zajedno sa mamutom...
- "Matori, si izaš'o na ispit...? Šta si uradio?"
- "Brate... nisam ni išao, jbg. Uspavao sam se..."
- "USPAVAO SE? Pa dobro, jesi li ti normalan? Da li znaš da ti tog ispita zavisi godina i opstanak na budžetu???"
- "Pa nije od tog, imam i oktobar 2..."
- "Ma važi, oktobar dva i još tri ispita... Kakav si papan, ne verujem. I kako si se uopšte uspavao, da nisi možda sinoć gled'o na Diskaveriju kad je gekn'o mamut...?"
- "E aj poštedi me tih nigrutinskih gluposti, mame ti... Mislio sam da ćeš me bar ti razumeti..."
- "Ma ti si šaban bre... tebe ni Frojd više ne bi razumeo..."
To je kad vas oštro kamenje na plaži stalno bode u dupe a sitan pesak vam uporno ulazi u gaće.
Na početku godine naravno imamo sve novo , novi pribor novo sve , trudimo se da nam sve sveske budu uredne , imamo gumicu pokraj ruke uvjek kad nam zatreba , imamo špic kad god nam treba , međutim prođe nekih mjesec dva,sveske su išarane neuredne , pišemo čime stignemo , najčešće malom olovčicom , gumice uzimamo od prijatelja a rukopis je kao da smo nogom pisali.
Internet političari-istoričari su osobe ne starije od 16 godina, koje ne samo sto nisu učestvovale u ratovima, nego najčesce nisu ni bile rodjene za vreme tih dogadjaja, ali ipak znaju ko je koga. najpoznatije bojno polje internet političara jeste you tube. Najčešći "argumenti" su: mi smo sve vas poklali, najjači smo, ubij zakolji, nož, žica, alo bre, mi smo vama uši izvlačili...veoma bitna odlika internet političara jeste da oni ne stoje bas najbolje sa nacionalnom istorijom i maternjim jezikom ali ih to ne sprecava da budu politicari.
M: alo konju, pojma ne maš sta pričas, mi smo vas , a ne vi nas...alo bre...
H: konj ti cale, ma konj ti je cela porodica, mi smo vas sačekali u onom žbunu, a šta smo vam radili...
M: jel imas sestru????, kako si glup neverujem, lepo je pričao onaj naš general I. J. da smo vas poklali kao nikoga..
H: hahahhaa, koja si ti budala, taj general I. J. je bio naš, on je vas klao...
M: kako god, mi smo vas pobedili...
U pesku ispred obdanista igrali se Stjepan, Milorad, Primoz, Momir, Kenan i Trajce.Posto ih je vaspitac stavio zajedno da se igraju, posle velike svadje u kojoj je ucestvovalo citavo igraliste, deca su bila dobra i igrala se zajedno, mada su se ponekad malo raspravljali. Primoz bi obicno stajao po strani, ne mesajuci se puno u igre, bio je lepo vaspitano dete,lepo odeveno i nije puno pricao. Trajceta su zadirkivali kao i Kenana da je glup, a nije lepo zadirkivati drugu decu,mada je Trajce uvek bio plasljiv i cutao je,dok se Kenan jako ljutio i zadirkivao sve ostale zauzvrat. Deca su ga volela svejedno. Momir se uglavnom izlezavao, dok su Milorad i Stjepan gradili zajedno figure u pesku, kopali kanale, pravili puteve izmedju svojih delova igralista. I sve je bilo super,dok jednoga dana deca nisu cula da je vaspitac smenjen i da se ne zna ko ce ga zameniti.
Tada je doslo do problema...deca su pocela da se otimaju oko lopatica i kofica koje su do tada bile zajednicke, da brazdaju pesak i tvrde da je sve to njihovo ponaosob.
Primoz je krisom piskio u pesak druge dece i pobegao na svoju stranu, ogradivsi se malim jarkom, lopacom koja mu je preostala.
Trajce se uplasio svega, i dalje je cutao i drhtao, ne znajuci sta da radi, te su ga kasnije, dok nije primecivao, otela deca cudnog izgleda i govora,koja su i ranije bila pored peska, iako niko do tada nije na njih obracao paznju.
Momir je shvatio da i dalje treba da radi ono isto sto je radio do tada, tj nista, i resio da ce se drzati Milorada, barem dok ovom bude dobro islo u skupljanju igracaka za sebe.
Milorad, Stjepan i Kenan su se jako posvadjali. Gadjali su se peskom, prvo svako protiv svakoga, kasnije Keno i Stipe protiv Milorada, a sve oko Kenanovog dela peska gde se on uglavnom igrao, mada novim vaspitacima nije bilo potpuno jasno zasto. Deca su vikala,plakala, gadjala se igrackama, stipala, udarala, tuzakala semedjusobno, a svadja je odjekivala duz celog dvorista obdanista.
Novi vaspitaci su se pojavili, izvukli deci usi, neke kaznili, druge manje, sto je kod dece izazvalo nezadovoljstvo, posebno posle odluke vaspitaca da podele pesak i da svako ostane u svom delu. Momir je kasnije odustao od druzenja sa Miloradom, gradivsi svoje kule u pesku, koje su i Stjepan i Keno gradili kao blesavi,jer su im novi vaaspitaci doneli nove, moderne kofice i lopatice na poklon.
Danas su deca zajedno i dalje u istom pesku, neki se slazu, neki ne,ponekad se opet posvadjaju, ali najvise pricaju o tome sto su naculi: naime, novi vaspitaci su resili da primene ista pravila na clokupno igraliste obdanista, sto ce znaciti da ce ponovo jednom svi biti zajedno i sve deliti. Primoza su vec pustili na klackalice i tobogan...
Najbolja porodica je disfunkcionalna porodica.
Dva, u nekim slučajevima i tri čoveka koji su na izgled sasvim obični i normalni, možda samo malo ćaknuti, tek toliko da ne budu oličenje potpune normalnosti. Pojedinačno, oni su ljudi kojima možete da date skladište baruta u kutiju šibica i da budete sigurni da neće da naprave nikakvu glupost.
Zajedno su barut i šibica. Nije zlo što ih je bog stvorio nego što ih je sastavio. Kao što se komplementarni uglovi dopunjuju do pravog ugla tako se komplementarni ludaci dopunjuju do pravog ludaka koji radi sa dva savršeno sinhronizovana uma.
Reči im nisu potrebne za dogovor, ne moraju ni da razmene poglede, obojica su potpuno svesni kakva se sumanuta ideja mota po glavi onog drugog i rade sve šta mogu da povećaju štetu koju će realizacija ideje da napravi. Savršeno se uklapaju i dopunjuju jedan drugog u ključnim trenucima za pravljenje neke pakosti koju niko normalan ne bi smislio. Tu i tamo razmene po koju reč, čisto da prisutne obaveste da će uskoro biti veselo ali da im ne otkriju šta se tačno sprema.
-Si video?
-Jesam.
-Nećeš valjda?
-Jok, ti ćeš.
Kaže se osobi koja uvek "pametuje" kako bi sve bilo drugačije da smo nju poslušali dok smo radili nešto.
Eto vidiš , da si me poslušao, i da smo išli drugim putem , verovatno ne bi naleteli na to čudo i ti ne bi sada menjao probušenu gumu!
Jeste, svega ovoga ne bi bilo da Eva nije ubrala jabuku! Umukni bre više i dolazi ovamo da mi pomogneš!
Priče koje smo svi kao mali rado slušali, maštali o tome kako će to biti lepo kad porastemo... A onda porastemo, svatimo da to nije sve baš tako, kako smo čuli kada smo bili mali, ukapiramo da su to bile samo priče za malu decu.
"Treba da uđemo u EU, da procveta ekonomija, da skoči standard, plate, sve će da bude super...samo se malo strpite".
- Da smo gluplji, i da nas ne lažu 20 godina pa aj i nekako, ovako...priče za malu decu...
Znači krivi smo za sve. Apsolutno sve. Apsolutno apsolutno sve. Mi smo zli, grozni, bradati, podmukli i odvratni ljudi. Mi smo najveća govna na svetu. Mi smo najveći koljači i ubice u univerzumu. Mi smo najogavnija stvorenja na planeti Zemlji. Mi treba da se stidimo sami sebe i da mrzimo same sebe, i da se međusobno poubijamo i spasimo svet samih sebe. Mi smo rak evrope. Mi smo kamen spoticanja točku civilizacije. Mi smo... Srbi!
Barem prema verovanju naroda koji nas okružuju i koji su do juče živeli sa nama pod istim krovom kao i propagandi B92-like televizija pod patronatom CNN, BBC i ostalih medijskih magnata.
Argument moje babe na bacanje "objekata" u smeće, usled čega smo osuđeni da živimo sa starim goblenima, napuklim vazama, plastičnim cvećem, starim nameštajem, okrnjenim posuđem, bušnom posteljinom, pocepanim knjigama,zalihama dnevnih novina od '75, razvaljenom obućom, cvetnim zavesama i šporetima/frižiderima koji su na samrti
Nosim požutelu zavesu iz svoje sobe, kad iza ćoška - BABA!
"Gde ćeš to?"
"Da bacim, baba, vidi kako je žuta"
"Nemoj, nemoj, zauvar je"
"Pa kako zauvar, šta ćeš sa ovim?"
"Može, ćeri, da ti Milenija iskroji suknju od ovoga, vidiš kako su lepi ovi cvetovi, ovo mi je kupila Raja u Dubrovniku '47, samo se stavi postava, i k'o novo"
"MAMAAAAAAAAAA! Baba oće da mi šije suknju od zavese! Uradi nešto!"
Rečenica koju je svako od nas imao prilike da čuje od svojih roditelja u trenutku kada smo shvatili da smo nešto debelo zasrali i da smo provaljeni, odnosno, siguran znak da smo nagrabusili.
Radnja koju smo svi bar jednom pokušali da uradimo kada smo bili mali i gledali Zmajevu kuglu.
Posle određenog broja pokušaja bi padali u depresiju jer ne možemo da izvedemo.
Prolazeći pored mačke koja stoji pored puta;
-"Kamehame talaaaas!!!!"
I mačka zgranuto pobegne, jer se uplaši krika koji smo ispustili.
Prođe otad sedam godina, a niko se nije ni izvinio, a kamoli krivično odgovarao za, po svoj prilici, najveće smeće u istoriji serijskog programa naše zemlje, koje predstavlja vršenje velike nužde nad svime što su nekad pisali Kozomara, Mihić, Kovačević, pa i Pavić u mlađim danima. Neki kažu da je trebalo da bude kopija "Seksa i grada", ali prema "Lisicama", američka verzija deluje kao "Twin Peaks" ili "Homicide-Life on the Street". Ne znam sa čime bih uporedio glumu, a vrištanje Jelene Stupljanin podseća na Leu Kiš na spidu. O reditelju, koji se u sve razume, ima ga u svim novinama i emisijama, neću da trošim reči...
Što napisa neko, pozlatilo mu se pero, Gorčin protiv čovečnosti!
Kada vozite i stanete na pesackom prelazo,a doticni,pesak vam digne ruku i zahvali se!
Propusti pesaka je normalana stvar u svim normalnim zemljama,osim u nasoj,gde pesaci ni nepomisljaju da prelaze ulicu,ukoliko ima automobila...
Dok sam razgovarao sa drugarom o ovome,bio sam u kolima,u novom sadu i stao na pesackom i lik mi se zahvalio...tako da...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.