
Retka situacija u kojoj će prosečan Srbin biti srećan što su mu pune ruke posla.
Nema dalje.
Diži ruke i beži.
-Dušo, platio se gorivo, pali i nastavljamo put....Što si pobledeo?!
-Napunio sam rezervoar dizelom!!!! Pogrešno gorivo.
-I sad možemo da se slikamo! Od alata imamo samo prazan novčanik i slamčice…
U filmovima o narodnooslobodilackom ratu smo svi videli kako su lepo partizani umeli da se uhvate za ruke i igraju posle pobede nad neprijateljem i oslobadjanja neke teritorije. Takav savrsen sklad pokreta je moguc samo posle duge vezbe i mnogih proba.Covek se zapita kad su nalazili vremena da vezbaju pored svih
tih ofanziva? Istina je da su ustvari jedni partizani ratovali a drugi igrali kolo.
"Kozaracko kolo?! Opet to jebeno kozaracko kolo?! A kada ce na nas doci red da malo pucamo?! Kada?!"
"Ćuti i cupkaj!"
Aparat koji vam definitivno neće osušiti ruke.
Svako radnja od koje ti ruke, savest i obraz ostanu prljavi, kurac suv, a stomak prazan.
Prva pomisao onih koji su mislili da će lako oprati ruke.
Uzrok nevidljive ruke tržišta.
- Jebote, prije sam mogao kupiti za ove pare 100 kila krumpira, a sada 80. Ko me drka?
- Nevidljiva ruka tržišta.
Onaj koji ne pere ruke posle pisanja, vec pre.
Kihanje bez stavljanja ruke na usta.
- Jer šta je gospodština nego realno sagledavanje situacije te djelovanje po donešenom zaključku, najčešće u svoju korist i korist sebi bliskih ljudi, ali samo ako nam moralna stana naše ličnosti to dozvoljava. To važi ako ste ispravna osoba i donosite zdravorazumske zaključke.
- Još veći level gospodštine je svjesno djelovanje mimo svojih PRIMARNIH interesa ALI IPAK u interesu npr. osvajanja sisate micike ili kakvog hedonističkog užitka koji će imati dugoročno blago-negativne posljedice. To je ok samo ukoliko imate istančan osjećaj za tananu granicu pretjerivanja ili ukoliko ste prirodni gosn i propadanje nije poznato vašim genima. To je kao neka polu boemska gospodština: jebo si, opijao se, slušao Tom Waitsa i glumio Bukowskog hodajući tri dana go sa nekom ribom po stanu, ali si osto sužanj bez love nakon par dana.
- Najveći nivo gospodštine bi bio hladnokrvno samouništenje za dobrobit drugoga, koji to nikada ne bi saznao. Ali to je već zajebani metafizički level, nedostupan sužnjima materijalizma.
- Dakle gospodština nije: dobar dan, doviđenja, izvolite prvi, ali je i to neophodna stavka. To bi značilo da seljaštvo nije gospodština. Gospodština je otvorenost i iskakanje iz normi, ali samo onih normi koje su štetne i za koje utvrdimo da su štetne ukoliko svojevoljno i gospodski u jednačinu ubacimo i logiku. Po principu: ako neko vodi pit bula trotoarom na povodcu od metar i nadomak ste čeljusti balave životinje, skonićete se metar i pol na travnjak i izbjeći svaku mogućnost kontakta sa zvjerkom, poprijeko pogledati vlasnika i odšetati zadovoljni svojim smislom za samoodržanjem.
- Jedan gospodin koji je svjestan da kihanjem izbacuje viruse i bakterije iz tijela, neće staviti ruku na usta jer će ih tako vratiti u svoje tijelo koje želi da ih se riješi. On će kihnuti sa strane sa izbačenom glavom napred da se brzim korakom udalji unazad nakon kiha, potpuno neopterećen posmatračima i bontonom. Ukoliko je u društvu naćiće kihoupijajući ćošak i materijal i kihnuti u njega i naknadno objasniti ljudima o čemu se radi. Znači ako vidite nekoga da kiše iz stava ski skakača na pola skoka sa rukama na leđima, uskliknite: GOSPODIN!
Nerazvijene muške ruke. Kost i koža.
Izraz za podjebavanje onih koji ih imaju, ali ne svih, već samo teških paljevina.
Vrsta ljudi koja dvaput ode u teretanu i odma misle da su Arnold Švarceneger. Svakog trenutka odmeravaju ruku u ogledalu, i dive se bidži i tridži.
- Terebreks, kren'o sam u gruvaonu, 'naš bate! Pičke da se lože i to. Vidi bidžu, a tek tridža.
- Super, bravo za tebe.
- Alo! Pazi kako mi se obraćaš.
- Mali, nemoj te prevaspitavam sad, molim te. I ne pokazuj ljudima te ruke barem još koju godinu, ako imaš imalo samopoštovanja, da se ne smeju ljudi, pileća krilca bre. Čak su i pileća krilca veća od tvojih ruku.
Izreka obavezno praćena gestom zapinjanja nokta na palcu ruke o nokat srednjeg ili domalog prsta iste ruke. Pravda stiže, kad-tad, obavezno i neumitno. Doduše, možda ne i na vreme da se zadovolji oštećeni ali ipak stiže.
Koristi se obično kad likujemo nakon što se dokaže da smo bili u pravu i da nam je učinjena nepravda. Ima Boga, makar kol'ko crno ispod nokta, ali ga ima. Jeptese hejteri.
- Mito, šta se drpaš toliko po mudima?
- Eheee, sećaš se kad sam rekao da sam kresnuo komšijinu ženu, a vi me svi zajebavali da lažem i da sam još nevin?
- Naravno, svi se sećamo, smejali smo se tri dana!
- E pa, prenela mi picajzle! Ima Boga da je ovolišni!
Jedini čovjek koji garantovano ne folira kada kaže da mu otpadaju ruke od posla.
Krajni proizvod obrade ruke motornom testerom ili cirkularom.
Ili kao što stolar objašnjava šegrtu:
-Budi pažljiv da ne izgubiš svih osam prstiju!
Jebanje u HD rezoluciji. Optimum. Nema dalje. Kad se završi poslednji čin i padnu zavese, Ron Džeremi ustaje sa stolice i predaje zlatnu močugu u tvoje ruke, dok Džena, Brajana, Tera Patrik i ostala primačka ekipa luče vlagu k'o Jaša Tomić.
- Halo.
- Dobar dan, da li je to Krešimir?
- Da, gospođo, izvolite.
- Ja sam Izvorinkina mama. Ona 3 dana leži i ne ustaje. Neće da jede, neće da pije, odbija da gleda omiljenu seriju, lekari ne mogu da dijagnostifikuju uzrok ovakvog stanja. Ne pomažu ni vračare ni travari, ko da je Njegomir Merima, leptijebem. Šta ste joj uradili?
- Skrnavio sam je, gospođo.
- Šta more?
- Skrnavljenje, gospođo draga, to vam je poslednji nivo u igrici zvanoj jebanje. Ono...kraljica, da se tako gejmerski izrazim.
- Iju, pa hoći li Izvorinka da ozdravi? Neće valjda u zemljicu crnu?
- Neće, gospođo, ona samo deluje bolesno, inače je ispunjena sper...velikom dozom unutrašnjeg blaženstva i spokoja. Njoj je sad, dizvinete na izrazu, do jaja.
- Kursulina 42, 5. sprat, stan 56, levo od lifta. To je stan moje prijateljice, ona je sad na godišnjem. Pola 9 večeras. Nemoj da kasniš.
Etiopljanin kome ne ide od ruke.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.