
Nakon što popiješ korpu zbog upotrebe žvake iz naftalina i prelaska iz faze startovanje u fazu drugarstvo, kroz kratak ali opasan period progoniteljstva, povlačiš očajnički potez po principu app a sve u svrsi postizanja intelektualne dominacije. Pošto si nesvesno žrtvovao svoju fizičku pojavu božanstvu verovatnoće i statistike ostaje ti nada de će ti isto uzvratiti makar psihičkom satisfakcijom, da ćeš ipak biti jedan srećan štreber.
- Ćao, doktor mi je preporučio tvoje prisustvo...
- Paljba, idi vidi da li sam kod šanka!
- E. E, izvini. E.
- Još si tu?
- Može jedno matematičko pitanje?
Ona se osmehnula, ah taj urođeni refleks plavuše na sve što ima veze sa matematikom, uostalom tako je i zaradila dva u školici...
- Depilacija ili brijanje?
- Molim!? Ovaj, ovo prvo...
Tako je srećan, on sija samopouzdanjem, neće jebati, ali sija. Zbunjena plavuša dobija pomoć prijatelja u liku svoje, u odnosu na junošu, ništa manje štreberske drugarice.
- A kakve to veze ima sa matematikom?
- Pa, vađenje korena...
- A šta piješ ti?
Po svemu sudeći i štreberi jebu, olimpijskom godinom...
Dok su dečaci u prvoj polovini 90-ih imali Panini albume i turbo žvake sa slikama automobila, devojčice su skupljale i razmenjivale mirišljave blokčiće. Najčešći motivi su bili legendarna Sara Kej, mede, zeke, šumice, livade i slično. Slike iz njih su lepljene po sveskama i spomenarima, a nije bio redak slučaj da neki obesni stariji brat ili mangup iz komšiluka ukrade koje blokče i nacrta brkove i bradu svim akterima. Za neke samo gomila bledo obojenih papira namirisanih teškom hemijom, a za neke simbol detinjstva...
Ono što morate reći prodavačicama u Futurinim trafikama, da bi prestale da vas smaraju. Naime, pod pretnjom otkaza, one moraju da ponude razne proizvode, šta god da vi kupujete (žvake, cigare i sl. iako ste kupili recimo sladoled). A imaju i kontrole, tzv. lažni kupci, koji se pratvaraju da kupuju nešto, samo da bi proverili da li radnice nutkaju još proizvoda. Zato je najbolje reći "nisam lažni kupac", da bi odustale od smaranja koje i njima nije prijatno. Međutim...
U limenoj kutiji, u skrajnutoj ulici, radi žena, kasnih 30-ih godina, nikad udavana. Prilazi muškarac, ozbiljan, u tamnom odelu, kupuje cigare, a prodavačica spazi da nema burmu. Razmenjuju par rečenica i muškarac počinje da se smeši.
- Nisam lažni kupac, ne moraš da mi nudiš - kaže on, prodavačica se sa uzdahom olakšanja nasmeje i prijatan razgovor se nastavlja.
Kao i svakoj ženi, i njoj je to dovoljno da počne da projektuje zajedničku budućnost. Već čuje svadbena zvona i razmišlja "kako bi bilo lepo, možda nešto i bude od ovog, tako će mi se roditelji obradovati...".
Ali u jednom trenutnku, spazi da njegov osmeh traje duže nego što je normalno. Brzinom svetlosti, on vadi legitimaciju iz unutrašnjeg džepa sakoa i blesne natpis "LAŽNI KUPAC", a drugom rukom drži Motorolu i povika:
- Svim jedinicama, imamo situaciju 10-15! Ponavljam, 10-15...
Ono što mislimo da je prestalo prije 200 godina, al ni svjesni nismo da smo se zajebali. Pa mi smo više pod Turcima, nego Turkinje. Turski se zulum nastavlja i to u vidu turskih konditorskih proizvoda i serija. Turske žvake čupaju i zdrav zub iz glave,a ne plombu. Reakcije na serije su različite. Neko se puca iznad koljena, neko se ubije u startu, a neko bome i gleda, jer misli da je laka smrt za pičkice.
Opis neke veoma dobre osobe, koja je toliko darežljiva da bi i strancu bubreg dala samo ako mu traži. Zna se da se žvake daju drugima samo u bezizlaznim situacijama kada ni jedan od mnogih izgovora ne može da prođe. Čuveni izgovori od: "Nemam više, poslednja je bila" pa preko "Nemam ukrali mi cigani ispred" pa sve do: "Dam ti kurac! Ne dam žvaku odjebi!".
Ali ovakve osobe ne, oni su spremni da ti, iz nepoznatog razloga, čak i sami ponude žvaku.
To su vam oni matori koji ne prihvataju žvake umesto kusura, već žele svojih 2 dinara. Ne daj Bože da ih zajebete, u stanju su da dignu čitavu frku zbog Bonžite koju su im naplatili pedeset para više nego što kaže na etiketi. Žive u mraku, jer štede struju. Televizor im radi samo kad se gledaju španske telenovele, ili grand šou. Telefon koriste samo da čestitaju rodjendan unuku, ili da izjave saučešće porodici preminulog kolege penzionera.
Uzimam moju babu za primer. Baba živi preko puta prodavnice i zna da je "Meril" prašak tamo 267,32 dinara, ali ide radije peške 4 km po vrućini, kiši, klizavici ili snegu, u drugu prodavnicu gde prodaju taj isti prokleti prašak u rinfuzu, tri dinara jeftiniji po kilogramu.
Dokaz da inostrane perverzije imaju uticaj i na današnji pozdrav dve muške osobe, u najdražoj nam zemlji.
1897. - blagi naklon ka poznatoj nam osobi
1927. - skidanje šešira u znak poštovanja prema poznaniku
1957. - stisak ruke poznanika
1977. - baci kosku prijatelju
1997. - baci kosku + tapšanje po ramenu maćorog
2007. - baci 5 + poljubac u obraz burazera
2017. - baci 5 + krljanje žvake pajtašu
Tata svih saveta.
Ultraneuspešan način da sačuvate ono malo živaca što vam je ostalo. Valjda treba da vam omogući 10 sekundi u kojima ćete skontati kako se suptilno najebati majke krvave kretenu koji vas provocira negde od pre nove ere (da ne kažem Velikog praska). Posle tih magičnih 10 sekundi vi nećete štedeti reči, a ni psovke, jer ste tek sad shvatili da vas lik nervira više od naočara Horejšija Kejna, neshvaćenih umetnika i žvake u piksli zajedno.
Joj, mrzi me. Uglavnom, neko vas iznervira, vaš drug savetuje brojanje, vi izbrojite i tek onda uništite iritantno biće. Kasnije vas mole da ne brojite.
Najčešće su to sličice koje se dobiju uz žvake, lepe se na plastici ispred suvozača a nekada i na onoj koja se nalazi oko volana. Iako je možda na prvi pogled uloga ovih nalepnica da stoje tu samo eto kako bi ulepšavali prostor ipak to nije tako, one su tu najčešće kako bi popunjavale ili prekrivale rupe koje su napravljene na plastici.
Auta koja su najviše ulepljena su po nekom pravilu: YUGO 45/55, Golf 1 i 2, Lada.
- Jaoooo vidi kako slatko, čunga lunga sličica, baš je fina, to ti stavio tu kada voziš bratovu ćerkicu pa da ima šta da gleda zanimljivo?
- Ma jok, tu rupa na toj plasitici, pre neki dan smederevca prevozili kolima pa se malo pomerio i razbio mi to.
Onaj ortak koji ti stalno nešto obeća i zaboravi, ne vraća šta god da pozajmi, ugradi se kada ga pošalju u prodavnicu sa zajedničkim parama i gotovo uvek kada ti fali 20 dinara za pljeskavicu kaže da nema i posle pet minuta kupi five žvake. Međutim i pored svih njegovih negativnih osobina pozvan je na svaku žurku i proslavu, iako se zna da će da je upropasti kao i svaku do tada, pošto uvek fali ljudi da ne bude prazno.
"Ko sve dolazi večeras na žurku?"
"Dolazi Pera, Žika, Milan, Laza..."
"Čekaj bre! Jel to dolazi Laza Dinkić?"
"Nije Dinkić, neko Gavrilović!"
"Ali ga zovu Dinkić! Nemoj bre njega čoveče! Prošli put je kod Miće zvao inspekciju da bi mu dali 500 dinara što je prijavio da se ne izdaju fiskalini računi!"
Trudnoća koju devojke zapate tokom studija, npr. zato što padnu na žvake cimera iz doma i posle svoje dete ceo život krive kako im je upropastilo šansu da diplomiraju i učine nešto sa svojim životom. Ipak, za jednu kategoriju ovih studentkinja, trudnoća (pa makar i fantomska) je jedini siguran način da polože određene ispite. Takve studentkinje će se bestidno šepuriti svojim stomakom pred profesorom, tražiti razumevanje i sažaljenje, a jednom kad se porode vodiće klinca na sve ispite.
- Jovanka, jesi li spremila najzad Rimsko pravo, ovo ti je 7. put da izlaziš?
- Ma pusti sad učenje, uradila sam jutros test na trudnoću i bio je pozitivan! Nema zime za mene u narednih par rokova.
Pikturizirani naziv za žene u starijem dobu koje zadržavaju decu bez razloga, a ona imaju razlog da zaobiđu njih (menjanje sličicama, fudbal, onanisanje itd...). Obično pričaju kako je to bilo u njihovo vreme, ma šta to bilo i prigodnim anahronim savetima daju do znanja da se tako treba ponašati. Postoje razni oblici.Prodavnička Baba Žvaka, ulična Baba Žvaka, Baba Žvaka iz ulaza itd. Praksa je naišla na širok i neodređeni skup tema za razgovor, što Baba Žvake čini univerzalno-divergentnom društvenom pojavom.
- Dobar dan.
- Dobar dan, sine. Kako si poras'o, a znaš kolišni si bio....(40 minuta kasnije)
- Ali, ja stvarno moram da idem...
- 'Ajde dodji nekad na kolače...
- 'Oću,'oću....
Pitanje od kojeg čoveku može da se digne kosa na glavi, ako ga preozbiljno shvati. Zapatilo se iz onih debilnih reklama za Orbit žvake, gde (uglavnom) devojka iz pakovanja redovno vadi dve dražeje (tako se beše to zove) i sa osmehom na licu trpa ona sranjca u usta. Jasno je da istog trenutka Orbit počinje da deluje, bakterije umiru, karijes se povlači, a zubi su vam beli kao da ste umesto žvake upotrebili Aće. Baš kao na reklami.
Vremenom se taj trenutak iz reklame u stvarni život preneo u formi pitanja i to najčešće kao dobra zajebancija u društvu. Razlog je jednostavan. Izvadili biste pakovanje žvaka pred društvom, željni svežeg daha. Kao i svaka lepo vaspitana individua ponudili biste i druge i tada bi vas dočekalo pitanje iz naslova definicije. Naravno, možda ste ih ponudili iz čiste kurtoazije nadajući se da niko neće uzeti, ali onda ste stvarno govno od čoveka. Ako su pak vaše namere časne, drugari će prihvatiti ponuđeno uz neizbežno pitanje ''Jel' daješ k'o na reklami''.
U globalu imate dva izbora. Ograničiti samo na jednu žvaku ili biti široke ruke. Ako su vam ortaci zajebanti po prirodi (a koji pa nisu), može se desiti da svi požele baš dve. Moguće je da to proizvede određeni otpor kod vas, ali ako se vodite maksimom kad je beg bio cicija prežalićete pakovanje i drage volje svima dati po dve dražeje, a pitanje će sačekati sledeću priliku i ''žrtvu''.
Cvele: E što mi je legao ovaj šiš, ko budali šamar. Sad još samo žvaku da tutnem u usta i ubijem malo ovaj luk. Hoće neko žvaku ljudi?
Žare, Paki i Kiza horski: Može.
Cvele: Evo uzmite.
Žare, Paki i Kiza: Jel' daješ k'o na reklami?
Cvele malo teška srca: Baš sva trojica hoćete po dve?
Žare: Naravno.
Paki: Mnogo sam luka nabio u ćevap druže, muči me gorušica.
Kiza: I mene isto.
Cvele kapitulira sa osmehom: 'Ajde jebi ga, kad je beg bio cicija. Evo vam po dve, zadavili se da bog da.
Nešto što vas čini jednakim sa prelepom ribom i mačo likom sa reklame za Orbit. Razlog da se žvaću žvake, taman posla da vam smrdi iz usta. Posle svakog ručka ph vrednost u vašim ustima opada, što vi naravno nikako ne želite, iako ni ne znate šta je ph vrednost, i šta je loše u tome što ona opada, čass izuzecima.
I pošto želite da budete tako privlačni i belih zuba kao i prototipi sa reklama, i želite da i vama ph vrednost opadne, za početak pojedite onaj lepi sendvič i obučite džemper preko košulje.
Bez izbora.
Ti: "Jaooo,juce sam bio u gradu,kar'o sam neku ribu,znas onu Mikijevu sestru" ,pri tom vadis zvake iz dzepa.
NN: "Nemoj zezati!" ,govori gledajuci u zvake,bukvalno otvorenih usta,cekajuci kada ces ti...
Ti: "E,pa tako,ja sad..."
NN: "Aj' das zvaku".
Ti: "Ne mogu covece,vidis da mi je jedna osta..."
NN: "EEE,MIKI!"
Ti: "Dobro,de,evo ti,sta se deres!"
Visok stepen amaterske (iliti nemedicinske) NEgadljivosti na određenu osobu kada vas kulturno pita gde da baci žvaku, a vi joj pri tom niste keva. Ovim gestom stavljate mu/joj do znanja da beskrajno verujete njegovoj/njenoj oralnoj higijeni i dobrom izboru žvake, koja se neće ponašati bahato kao slinac koji odbija da se pridruži šteku. Ili to ipak radite iz drugih pobuda: zato što je u kuhinji u toku proces slaganja sudovne serpentine, mesto kante imate plastične kese u kojima je đubre od pre tri dana, mesto piksle koristite tacnice za kafu, a WC šolja u kupatilu podseća na divan prizor iz Trainspotting-a.
:žvać žvać žvać: - Gde da bacim žvaku?
:pruža šaku: - Ajde, pljuni.
- Tu? Jaooo, kako grozno, hihihihi - :stavlja:
- A bre, jel si baš morala sa sve balonom?
Mama, tata, baba, deda svih žvaka. Rođena sestra žvazbuka koje su se kupovale na metar (one su bile roze i zelene i najviše ih je bilo pod slovom Đ). Razlog od kojeg žive većina stomatologa onda (a i danas). Ultimativni način za zapušivanje usta deci. Bela tuba sa rozim čepom i rozom smesom žvake, koja nikako nije imala smisla da se ne stavi cela u usta...plus dolaziš do toga da uzimaš i sečeš makazama var na tubi i vadiš prstom ostatak...Paraćinka nije radila reklame kao orbit da bi povećala potrošnju....mi smo bre znali da treba da stavimo celu...istina je da je ukus i uživanje trajalo deset minuta..al kakvih deset minuta!!
Dok sam bio mali, a mama me vodila u prodavnicu, privlačiše me omoti raznih čokolada i čokoladica, keksova i grickalica, sokića, žvakica i bombonica. Kako bi mi mama svaki put nešto od toga kupovala, svaki put znadoh da to neću tražiti ponovo. Unutrašnjost omota beše i osta (možda zato danas ne jedem slatko) sušta suprotnost one lepe sličice na omotu koja vam tera vodu na usta. Dok se čokolade, bombonice, žvake i ostalo šljaštaše od lepote i zanosa na slici postavljenoj na omot proizvoda, ono što dobijasmo kada otvorimo je uglavnom okrunjeni proizvod u raspadu u nekoj sumornoj boji, još lošijeg ukusa i mirisa nego izgelda.
Sećam se nekih kroasana i lepog omota na istima na kojem iz njih curi pregršt čokolade, a kada otvoriš pakovanje vidiš komad suha kruha i čokolade ni za kurac.
Druga godina srednje godine, vec se 2 godine štekaš da pušiš. zvoni. napaćene duše izlecćeš do wc-a da zapališ jednu. Prvi dim kao lek na ranu posle četrdesetpetominutne apstinencije, na drugi dim vec primećuješ u kakvom si svinjcu, na treć osetiš i miris svinjca, a četvrti već počinje da i sam miriše na fekalije sanitarno-neispravnog školskog klozeta. Od tad ti svaki dim smrdi na klonju. Prestao si da pušiš.
ma kakve bre nikotinske žvake
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.