
Jedini oblik preživljavanja kad je iznad tebe terorista, a oko tebe pizde.
-Rođo, gde si, šta ima, nismo se čuli..
-Na poslu sam. Ćutim i kenjam, ni brzine ne menjam.
-Rođeni, pa to ne liči na tebe!
-Pravim se da sam mrtav. Direktor mi je terorista, kolege pizde u njegovoj guzici, a ono malo normalnih je po bolovanjima. Kome infarkt, kome šlog - a nije ni čudo jer smo pod stresom.
-Ma daj..pa menjaj firmu.
-Ko će mene da uzme tri godine pred penziju?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobra ti i ova.
Hvala Bulgi.
Jeben je takav život. +
Da nisam pročitao primer, reko bi da se radi o pornjavi.
Inače plus +