
Na faksu, prilikom spremanja nekog rutavog ispita, kad sebi udariš jak tempo. Učiš po 10-12 sati iz dana u dan, nikud ne izlaziš, slabije jedeš i spavaš, pa ti zbog toga faca poprimi blijedo-zelenkastu, a kolutovi oko očiju plavo-ljubičastu boju.
Na to sve, psihički se osjećaš k'o silovana štreberka, dere te depresija i pada ti na um da ne bi bilo loše da se objesiš o kvaku na vratima k'o drug Rajo u ludari.
Slika i prilika klasičnog emoa.
Al' ti znaš da će ispit da dođe i prođe, da ćeš odmah po završetku istog, bez obzira na rezultat u sebe da saliješ kišu, te ćeš nakon svega toga, ponovo biti onaj stari prdonja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.