
Pojava koja nastaje izmedju dva seljaka pri kupoprodaji stoke. Najčešće se može videti na stočnoj pijaci.
Kupac : Prijatelju, po dvesta. Ne mogu više da platim.
Prodavac : Nemoj brate mili, vidi je kak'a je, pa nećeš naći rasniju krmaču u celoj Mačvi. Daj bar po dvestaČetres! (Pljuje u svoju šaku i udara istom u šaku kupca)
Kupac: Znam, zemljače, al' mnogo, aj po dvestadvaes? (Ponavlja sve kao prodavac,s tim što udara svojom šakom o prodavčevu još jače)
Prodavac : Dvestatries i teraj.
Kupac: Može,uteruj. (Dogovor konačno pao, pljuje se više nego do sada i rukuje se što je jače moguće, pljuvačka se sliva niz šake obojice, svi srećni i zadovoljni)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Лепо си почео. :)
Hvala :) trudim se :) Msm Polako ulazim u štos :)