
Naravno u srpskom jeziku postoje primeri u kojima se kaže prima se kao pelcer, kao saučešće... Ali sama pomisao da jedno raseljeno lice čeka prazna kuća, pritom ništa ne mora da plati... Sreći nigde kraja.
E brate, zvala me mala Ana, tražila mi tvoj broj.
Ne rise, jel si joj dao broj?
Jesam, rekla je javiće se.
Jooooj, odoh da nasapunjam mačora, da ga bricnem, moram da joj budem svež.
Ali ga posle zakrkaj sebi u bulju. Ne mogu da verujem da si se primio kao izbeglica na praznu kuću. Hahahahahahaha... U brate, izvini morao sam, znam koliko se ložiš na nju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
до јаја, овоме је потребан бољи скор ++
haha, zlo
+