
Gramatički antipod veštačkoj inteligenciji. Realno, za razliku od nje, koja se eliminiše, tj. isključuje jednostavnim okretanjem prekidača ulevo, prirodna glupost je imuna na sve i praktično neuništiva.
U izvesnoj renomiranoj bolnici uoče nedavno neverovatan fenomen u vezi sa naglim umiranjem neubičajeno velikog broja pacijenata na intezivnoj nezi iz neobjašnjivih razloga. Ono što je u celoj toj priči posebno bilo čudnovato je ne samo to da su svi umirali bez obzira na trenutno zdravstveno stanje i propisanu terapiju, već i neverovatna činjenica da se to svima dešavalo u jedno te isto vreme, čak i u isti sat i minut, tačno u 8 sati uveče svakoga dana! Dumali tako veseli lekari šta im je činiti, tek ti se jedan doseti da im nema druge do da se te iste večeri svi okupe u šok-sobi malo pre rečenog sata i lično se uvere u istinitost ovog neviđenog fenomena. Tako i učine.
Elem, okupe se tako sve uvaženi profesori i primarijusi svetskog glasa, akademski konzilijum belih mantila i sedih brada, nešto pre 8 sati, u šok-sobi, prostranoj, jarko osvetljenoj prostoriji, nakrcanoj posteljama sa nepokretnim pacijentima, svaki propisno priključen na silne medicinske aparate za održavanje osnovnih životnih funkcija.
Rastrčali se veseli lekari po sobi, vizitiraju svakog bolesnika natenane i ponaoosob, zagledaju bolesničke liste, ćate table sa anamnezama, revnosno pregledaju laboratorijske nalaze, rentgenske snimke... i, svejedno, na kraju u nedoumici glade sede brade: ovde je, po svemu, sve po propisu, pa kako se onda dešava da... Čudnovato, odista čudnovato!
Ćućore oni tako medju sobom pola sata, ćućore čitav sat, kad oko 8 sati u prostoriju užurbanim korakom udje vremešna čistačica, omanja dežmekasta tetkica sa dobrodušnim i nasmejanim licem Deda Mraza. Ona lagano pridje grupi mnogoštovanih belih brada, spusti usivač, svoje kofe i metle na pod i tihim umilnim glasom ih zamoli da se (ako je moguće) malo uklone u stranu kako bi onamogla da ... Vesela doktorska bratija se, naravno, nevoljno pomače za koji korak i pomalo rasejano stade da posmatra malenu ženu kako žustrim koracima prilazi glavnoj utičnici u koju je golemim produžnim kablom bila priljučena vascela medicinska aparatura u sobi. I – čvak: jednim odsečnim potezom iščupa kabal iz zida i unutra hitro ugura utikač svog usisivača!
Ostalo je poznato.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.