
U jednom gradu živi čovek, privatnik, roker, organizator poznatog festivala i vlasnik radija. Kul i gradska faca. Prilikom organizacije dočeka politički presudne pravoslavne 1997, doveo je najjače pop-rok bendove u grad, naravno na dodjem ti a uz obećanje budućih novih vlasti da će biti para koji dan od nedelje. Posle lex specialisa, svi u euforiji zaboraviše obećanja a naš privatnik ostade u dugovima kod rokera bez društvene svesti i razumevanja za osvit demokratije. Priča dalje dobija tok grčevite borbe za pravljenjem para i uključuje trgovinu svim i svačim pa i pomorandžama koje su se neprodate počele kvariti i završile u rakiji. Mnogo godina kasnije i mnogo pokušaja posle isti čovek je pokušavao i sa uzgojem kunića. Ostaje na savest rokerima i "novom režimu" da isti čovek ne odustaje već i dalje uspešno organizuje jedan poznati festival.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Vlada Džet?
Unapred se izvinjavam ako sam lupio.
Ne nije vlada, on je iz bga, ovaj nije toliko bas poznat a ipak ne bih, mada je cela priča opisana kod jednog ninovca al ipak ne bih, ok?
Važi se.
Tu sam te čeko, ptico prepelico, za obo te vodim na Voxstock.