
U jednom gradu živi čovek, privatnik, roker, organizator poznatog festivala i vlasnik radija. Kul i gradska faca. Prilikom organizacije dočeka politički presudne pravoslavne 1997, doveo je najjače pop-rok bendove u grad, naravno na dodjem ti a uz obećanje budućih novih vlasti da će biti para koji dan od nedelje. Posle lex specialisa, svi u euforiji zaboraviše obećanja a naš privatnik ostade u dugovima kod rokera bez društvene svesti i razumevanja za osvit demokratije. Priča dalje dobija tok grčevite borbe za pravljenjem para i uključuje trgovinu svim i svačim pa i pomorandžama koje su se neprodate počele kvariti i završile u rakiji. Mnogo godina kasnije i mnogo pokušaja posle isti čovek je pokušavao i sa uzgojem kunića. Ostaje na savest rokerima i "novom režimu" da isti čovek ne odustaje već i dalje uspešno organizuje jedan poznati festival.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Vlada Džet?
Unapred se izvinjavam ako sam lupio.
Ne nije vlada, on je iz bga, ovaj nije toliko bas poznat a ipak ne bih, mada je cela priča opisana kod jednog ninovca al ipak ne bih, ok?
Važi se.
Tu sam te čeko, ptico prepelico, za obo te vodim na Voxstock.