1. Radiš mesec dana
2. Posle toga čekaš još 15 dana jer "sa' će 15tog u mesecu"
3. Kada se navrši taj period zoveš novinare
4. Kada te novinari odjebu sečeš prst (jedan, za početak)
5. Kad te novinari odjebu sa odsečenim prstom kreneš u štrajk glađu (tada si već gladan, tako da ovaj deo nije težak)
6. Dok štrajkuješ glađu poželjno je da se lišiš još kojeg prstića, ako ostaneš na onom jednom neće te shvatiti ozbiljno
7. Nabaviš kantu kerozina i jednu šibicu, zadržiš se na rečima
8. Pređaš na dela
9. Obezpršćen, sa 20 kilograma manje i opekotinama osmog stepena prihvataš da te odvezu u bolnicu i tamo
... konačno dočekuješ jebenog skota iz nadležne državne službe koji "izražava duboko zaprepašćenje" i "obećava da će učiniti sve što je moguće" da dobiješ svoju crkavicu. Do tada, bolnička hrana i nije tako lošeg kvaliteta.
Niti tužno, niti smešno. Prežvakano i usiljeno? E to da.
Dobar, Tome, dobar... Ako ne bude defka dana, odseci jedan prst i uslikaj ga pa napravi poster! Sa devet prstiju može dalje da se obitava na Vuki... imaš fore dok ti ne ostanu samo palčevi. Njih nikako ne seci, tad pređi na štrajk glađu...:)))
+++
A ako dodjes u iskusenje da pojedes svoje isecene prste? e onda treba biti cvrst.
Spavanje po šinama....
Da nije tuzno i istinito,bilo bi smesno.+ za defku,- za drzavu