
Definitivno nisu u skladu sa svojim imenom (PROćelavi), čak bi mnogo realnije bilo da ih zovemo ANTIćelavi. Za razliku od ćelavih ljudi, protiv kojih nemam apsolutno ništa, proćelavi u meni izazivaju razna osjećanja. Pogled na sjajnu ćelu na tjemenu i žbunić pozadi navede me da upitam čovjeka zašto jednostavno ne odustane, makar malo smanji potrošnju vode i troškove za šampon, tako što će jednostavno posjetiti bricu. Mada je to pomalo teško izvesti ako dotični predstavlja neku funkciju ili autoritet (profesor, direktor, šef...), a, u mom slučaju, nažalost, gotovo uvijek predstavlja. Postoje naravno i oni kod kojih ne stignem to ni da pomislim, jer se trudim da se prestanem tresti od smijeha kad vidim kako je sva kosica precizno začešljana naprijed, u divnu, urednu, zalijepljenu frizuru ili samo nabacana u pokušaju da neko pomisli da je razbarušen. Neko sa velikom dioptrijom, ali ipak...
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Dobra +