
Taj je odavno prešo iz prakse u metafiziku, tako da obično potroši vreme, ubije sve dosadom i pokvari nešto.
Ulazi prof. u laboratoriju:
-Bežte, ništa ne znate, nedelju dana se mlatite sa tim, daj ovamo da sredim to. (zasuko rukave)
-Šššta radite to?
-Šta ti liči da radim? Radim ono što vi treba da radite.
-Ali, to ne ide tako...
-Kolega, sa svim dužnim poštovanjem, ne kenjaj. Radio sam ovo dok si ti još pišao u gaće. Evo ide ovako (počinje da se dimi uredjaj). Šta je sad ovo? Kako ste povezali ovo?
-Pa...
-Ajde beži, misliš da ne znam kako se radi? Gde je osciloskop?
-Evo, ispred vas.
-Zašto ima toliko dugmića?
-Zato što je, ovaj, digitalni?
-A?!? Digišta?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hahahaha bravo! :) +
Имао сам ја једног таквог професора....Ми се сви правимо да не знамо,па онда он полуди и све саз направи...
zlocko
Ја сам баш Добрица ,ал не Ерић...