
Osoba kojoj je zgrtanje para nekom delatnošću u kojoj poštena raja obično čami eonima pre prve veće zarade lako kao prelaženje ulice u 4 ujutru zadnje nedelje u mesecu novembru kada napolju više nema ni mačića ni kučića, a kamoli ljudi.
Za Profitera se priča da je u vreme SFRJ prodavao teksas jakne i tranzistore Ei Niš u Rumuniji po paprenim cenama. Sa crvenim pasošem se moglo svuda, elita bre. Jadni Rumuni su na srpskog turistu gledali kao vernik u ikonu, sa strahopoštovanjem i divljenjem. A Profitera je baš bilo briga za njih, on je tu bio zbog novca.
Kada se Juga raspadala Profiter je bio prvi lik koji je počeo da prodaje čorbu u flašama pored puta. Ibarska magistrala - samo on, flaša, crevo i tvoje dojče marke. Imao je svakog dana za burek i jogurt, a često i za čokoladu. Struju mu nisu sekli, a imao je i agregat. Kod njega su svi iz komšiluka gledali prenos zasedanja u Dejtonu jer je baš tada nestalo struje.
Sada ima of-šor kompaniju, sin mu se školuje na Itonu a žena ima salon lepote i fitnes centar. Na ćerkinom 16. rođendanu pevaju Ceca preko Skajpa i Era u kavezu, da ne spopada maloletnice.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Opa