
Vijemo život da mi bude kao neka utabana staza na zemlji, stabilna i sve, a onda se život pretvori u reku i na kraju se u toj reci i udavimo. U jednom trenutku život želi da nas pusti da isplivamo na površinu, ali onda odlučimo da napunimo džepove kamenjem i ostanemo na dnu. I stalno suprostavljanje životu, gledanje života u oči, iako on ne igra protiv nas.
Nekada je tako potpuno čudno, kada razmišljam o nekim srećnim trenucima u sopstvenoj prošlosti. Tada sam mislio da je to početak sreće, sada shvatam da je to bila sreća.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.
lepo..
Obično tako bude, mada je samo osećaj i bitan, i način na koji te promeni.