
Sljedeći korak nakon pronalaženja kompasa.
Jer nije fora samo u pronalaženju kompasa. Možda je neispravan, možda pokazuje na istok. Fora je u tome da pronađeš sjever, da hodiš ispravnim putem tokom svog životnog putešestvija. Da u svakom momentu znaš ko si, šta si i šta želiš od sebe.
- Znaš ti Radovana?
- Rašo Bubanj? Na njega misliš?
- E! On. Eno, gledam ga, sav se sroz'o čovjek.
- Kako neće, sve vikao da je našao kompas.
- Ozbiljno?
- Ma ja, krenuo je da se popravlja, ostavio piće i duvan.
- Stvarno?
- Najstvarnije, vidio ga ja jednom u odjelu, kaže iš'o pos'o da traži. Al' brajko moj, kurko! Ne ide.
- Što?
- Neki dan ga vidim iza srednje u ćošku kako se bode u venu. Taj ako je naš'o kompas, taj kompas sjever ne pokazuje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E moj Radovane +
Crni Radovane...