
Ultimativni nivo alavosti, koji doseže toliku potrebu i želju za hranom, koja se graniči sa nemogućim.
-Brate, gladan sam, daj nešto da pojedem!!!
-Nemam.
-Kako nemaš, pre pola sata si jeo čips, jebote!?
-To je bilo pre pola sata.
-Kriziram, jebote!!!!!
-Šta da ti radim...
-Aha, šta je ovo!? Tepih je naboran 3 cm od tebe, čekaj da ga podignem... To! Komadić Simčeta!!! Jbt.kada je to prestalo da se proizvodi... Hm... Nema veze (Hap, mljac, mljac...)
-Čoveče, kakav si, pronašao bi hranu i u Gandijevoj kući!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.