
Природно набилдован лик.
Без стероида, креатина и осталих галофака.
Само јака 'рана и гевихте.
Epitet koji opisuje lika prostačinu, najčešće ljaksea iz sekjuritija, amaterskog bildera sa betonskim tegovima u šupi i punom kutijom sterioda koje je kupio od rumunskih cigana na buvljaku, koji žešće komplekse stečene ne dizanjem kurca i prećutnom spoznajom sopstvene inferiorne inteligencije, zamenjuje dizanjem stopedes' kila na bendž presu.
Odlikuje ga uzvučena trenerka kako bi se bolje istakla nabildana sisa, ćelava glavudža i ruke, a neretko i noge, nekako neprirodno razmaknute, kao da ima ojed ispod pazuha i na preponama. Većinom je malo pogrbljen u vratu, dok sa pogledom malo tupavijeg teleta preteći gleda okolo dok mu u malom mozgu tuče pesma "Gde si bila kad sam bio niko", zamišljajući sebe kako će jednog dana biti uspešni vlasnik dva šlepera Skanije koji prevoze betonsku građu do Frankfurta, dok vikende provodi u separeu nekog zajebanog folk kluba u društvu Sandre Afrike...
- Pazi onog ljaksea iz obezbeđenja kako se prostoproširio kao đubre na dva jutra livade...
- Ma, pusti ga - to je Pero Kezme. Lik išao sa mojim bratom u školu, do osmog razreda mislio da je Sveti Sava bio prvi srpski arhitekta, a ne arhiepiskop.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.