
Pos'o - kuća, kuća - pos'o. Iz kreveta u košulju, iz košulje u krevet.
Prsnuću. Pregoreću kao sijalica. Odvešće me čike u belom. Konstatacija. Zaključak.
- Mužu moj, aj da se volimo, nismo odavno. Evo i sendvič ću ti spremiti.
- Ljepoto moja, kako si samo dobra. Ne mogu sad... Radim rano ujutro...
- Ali, ponoć je tek', ja ne liježem prije 3.
- Naravno srce moje da ne liježeš prije tri, kad PIČKA TI MATERINA MALOUMNA NIŠTA NE RADIŠ U SVOM JEBENOM ŽIVOTU JEBO ME OTAC KAD TE OŽENIH BLENTAVU TAKVU!!
Lijepo je moj otac meni govorio, ne ženi rospiju, namazani joj nokti. Ta ti kurcem neće mrdati. Eee moj Dejo, tebi je sledeća košulja ludačka, vidiš li... Eee moj Dejo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Poalko brate, diši, 1,2,3,4,5,6......taaaaako......samo lagano, benceri su izmišljeni baš u te svrhe :)))
+++
Sjajno +