
Kad vaše dete prohoda vi širom otvorite oči, ne verujete, pa se trudite da budete što bliže da ga prihvatite ako se zatetura.
I detetu je neobično : mlatara rukicama, kikoće se i skraćuje korake, hoda na širokoj osnovi da bi bilo stabilnije i jasno mu je u pitanju neko veliko čudo.
Kad posustane, vi ga prihvatite i smejete se oboje.
Srećni ste i vi, i dete i cela porodica. Osvojili ste još jednu pobedu.
Tako je i kasnije.
Svi prvi koraci se pamte, ma kako se zvali : prvi dan u obdaništu, prvo odvajanje od roditelja, prvi put sam u dvorištu...
Covek dva puta napravi prvi korak. Prvi put na pocetku zivota, drugi put pred sam kraj zivota.
1. Mileva: "Kako ti je Petar, jel prohodao ?"
Persida: "Aha !! Bas pre dva dana napravio prvi korak !!"
Mileva: "Masala !!"
2. (posle 40 godina, Petar zavaljen u fotelji, uz pivo, gleda fudbal...):
Milan, Petrov sin: "E, cale, kako ste se ti i keva upoznali ? "
Petar: "Pa vidis, sine, jedno noc u diskoteci, gledam ja tvoju majku, gleda ona mene, pa resim da ja napravim prvi korak..."
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.