
Kad vaše dete prohoda vi širom otvorite oči, ne verujete, pa se trudite da budete što bliže da ga prihvatite ako se zatetura.
I detetu je neobično : mlatara rukicama, kikoće se i skraćuje korake, hoda na širokoj osnovi da bi bilo stabilnije i jasno mu je u pitanju neko veliko čudo.
Kad posustane, vi ga prihvatite i smejete se oboje.
Srećni ste i vi, i dete i cela porodica. Osvojili ste još jednu pobedu.
Tako je i kasnije.
Svi prvi koraci se pamte, ma kako se zvali : prvi dan u obdaništu, prvo odvajanje od roditelja, prvi put sam u dvorištu...
Covek dva puta napravi prvi korak. Prvi put na pocetku zivota, drugi put pred sam kraj zivota.
1. Mileva: "Kako ti je Petar, jel prohodao ?"
Persida: "Aha !! Bas pre dva dana napravio prvi korak !!"
Mileva: "Masala !!"
2. (posle 40 godina, Petar zavaljen u fotelji, uz pivo, gleda fudbal...):
Milan, Petrov sin: "E, cale, kako ste se ti i keva upoznali ? "
Petar: "Pa vidis, sine, jedno noc u diskoteci, gledam ja tvoju majku, gleda ona mene, pa resim da ja napravim prvi korak..."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.