Prijava
  1.    

    Prvi korak deteta

    Jedan od najlepših trenutaka roditeljstva na bilo kojem delu planete. Kada ponos oca i majke prvi put samostalno počne koračati prema njihovim ispruženim rukama, nešto je nemerljivo i u tom trenutku dolazi na vrh piramide stvari zbog kojih vredi živeti.

    Izuzev u državama gde porodiljsko bolovanje traje 11 meseci, a da pritom dete u vrtić ne primaju dok ne napuni godinu dana. Gde su i penzioneri kreditno zaduženi, pa ne mogu dozvoliti sebi da prestanu da rade i čuvaju unučad. U zemlji gde će na listi za jaslice mali Ciga biti ispred deteta roditelja dvoje zaposlenih, koji su prinuđeni da potežu veze da im dete uopšte i prime, pa na kraju i plaćaju više. U zemlji gde je mnogima jedino rešenje da im čedo što kasnije prohoda.

    U predgrađu Moskve:
    - Jelena, Jelenaaa! Dođi da vidiš, Sergej hoda!
    - Jaooooo, ljubi ga majka u kosu plavu!
    - Ljubi dete posle, prvo daj vodke, da skočim s terase go u sneg! Uraaaaaa!

    U Nju Džerziju:
    - Darling, učinilo mi se da je Britni napravila jedan korak.
    - Evo me, draga. Britni, ćero tatina, dođi... jao, jao...
    - Pa ona hoda!!!
    - Hepines, hepines! Idi po kameru, da snimimo ovo, postavimo na Jućub, šerujmo da ceo svet vidi našu bebu!

    Negde u siromašnom predgrađu Johanezburga:
    - Aks klik klik, Ogundu, tapakl tcok tcok!
    - Klik klik, klok, klak klik kliktcok.
    - Klaka klok klaka klok, jeeeej!

    U Beogradu:
    - Milice, prestani da klikćeš na te banere, izem ti taj tvoj posao od kuće i objasni mi zašto nam ćerka stoji sama na sred sobe?
    - Molim?!? Zlato mamino, pa šta to radiš? Jao....
    - ...neće valjda?
    - Ne, ne, ne... jao, hoće, hoda!
    - Pa sunce li ti poljubim, zar si morala veče pred komisiju da prohodaš?
    - Šta ćemo sada da radimo, ovo znači da sutra sigurno ne mogu da mi produže bolovanje?
    - Ne znam. Nećemo joj dati da spava večeras, sipaćemo pirinač u čarape. Ne znam bre, vidi na tom tvom Ana.rs šta da radimo, ali para za vrtić još uvek nemamo.