Postoje ljudi koje me na prvi dojam ubiju u pojam.
JA: Zdravo kako si?
ON: Dobro sam, hvala Bogu, danas sam bio u školi cijeli dan, radili smo neki referat, pa sam morao da crtam Sulejmana Tihića na veeelikom panou, i nisu mogle uši da stanu na ona četiri koja smo kupili, pa sam morao onda do mercatora da uzmem još jedan, al' jbg nije radila radnja, pa sam morao po cijelom gradu da hodam, tražim gdje ću kupit pano, i kad sam ga našao, kupim, dođem u školu, kad ono pogrešna boja, uzeo sam bijelu (na stranu što bijelo nije boja), pa sam se opet morao vratiti, i uzeti novi, zeleni, ali nije radnja radila više, ili je ona otišla na pauzu pi*ka joj materina, samo se odmara...
JA: Aha, i kako si? (ponovno pitanje, u nadi da će i on tebe pitati kako si ti)
