Uobičajeni oblik "humatnitarne pomoći" koja stiže sa bogatog i civilizovanog Zapada, nama neukima i nejakima. Time oni kupuju svoju savest i mirno spavaju na bogatstvima koja su stekli vekovima kolonizacije, robovlasništva, imperijalizma i ostale opljačke multikompanija. U manjoj meri ovaj oblik "humanizma" prisutan i kod domaćih tajk... ovaj poslodavaca, industrijalaca. To se zove "korporativna odgovornost".
Kao i svi izrazi koji najboljeg čovekovog prijatelja svode na ulizištvo životinje koja se mota oko nogu, i ovaj je blago rečeno diskutabilan (vidi: laže ko pas). Drugim rečima - koliko čovek može nisko pasti, to je uvreda za pse.
Iz jedne prastare domaće serije:
"Gospođo, čovek kad psu baci kosku on to ne čini iz čovekoljublja. On to čini iz psetoljublja."
I stvarno je uvreda za pse, eno neko postavio Klintonovu sliku pod definiciju domaće obične džukele.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Bravo...
Služimo narodu...
Inače ta serija juče bila na Avali, a zapamtio sam ja tu misao odavno... Baš stara serija, Šerbedžija bio u prvoj mladosti :)