Prijava
  1.    

    Pucanje stakla

    Jeziv zvuk i znak da je ladno u pizdu materinu.
    Horor zimskih noći.

    Jebote, šta je ovo? Gde sam to ja? Jebote, koj ću moj ovde na planini? Mora da je zato što mi je bilo hladno?... Jao, vidi gaaaa. Jadni jelen lopatar je upao u zamku, kopito mu je povređeno. Prići ću mu.
    - Molim te, pomozi mi.
    - Šta koji kurac? Ko si ti?
    - Ja sam Metuzalemov stariji brat i povređen sam.
    - Eo, pomažem, pomažem, al' te ubili.
    - Uzmi ovaj lepak za miševe i previ mi ranu brzo, brzo dok se ne otrujem. Onaj Aristotel, u dupe ga jebem, me pogodio pa mi jebo kevu u pičku.
    - Ne govori, izgubićeš dosta krvi. Šta si uradio tom velikanu matematike pa je poludeo?
    - Ma kakav matematičar. On je običan semenkar na pijaci, to nemoj bre da vas lažu u školi. Šatro Atina ovo ono, a ovamo raseljeno lice iz Sparte.
    - A, ko je to iza tebe? Ima li koga?
    - Hasanaginica, drago mi je. :trep, trep:
    - Kakve oči, kakav osmeh, pogled, lepša si nego u čitanci.

    - A TU STE, MAMU VAM JEBEM!!!

    - Tata, neeeeee...
    - Si lud bre nemogžljžljpglok...
    - A ti mali dođi ovamo, dođi, dođi, dođi...
    - NEEEEEEEEEE...

    Pucketanje stakla, lupanje prozora, zvuk promaje...

    Goran: AAAA! Ufff, jebote, kakav san! :brisanje hladnog znoja sa čela i pljuvačke: Što ladnooo! Kolko je ovo sati?
    Aristotel: Hoćeš da ti dodam ćebe? MUHUHUAAAAAAAAAAA...