Izraz distanciranja u odnosu na sagovornika - domaćina.
Izbegava se odugovlačenje koje bi nastalo prihvatanjem sedišta, posluženja, razgovorom o vremenu, "kako ide? - i ja isto", "s kim igra danas?". Tako bi se dijalog razvodnio i u startu oslabila beskompromisna pozicija gosta, koji je došao sa jasnom misijom.
Ovako se brzo, bez familijarnosti prelazi na stvar u dostojanstvenom, uspravnom maniru.
Takođe, dobija se na vremenu u slučaju da je potrebna hitna evakuacija.
- Čika-Boljo, imam nešto da vam saopštim.
- Vidi ti njega, ni dobar dan da nazove. Sedi bre, nisi po vatru doš’o.
- Neka, radije bih stajao.
- E vidi ga sad. Šta je, da nije Hilari opet počela da rije pod šupom?
- Ne... Ne...
- Kazuj onda.
- Ovako... Ukratko, ja sam zaljubljen u vašu ćerku jedinicu. U Razumenku.
- Šta?
- I mi bismo da se uzmemo. Tj. ja sam je već uzimao nekoliko puta, ako me razumete. Ako biste nam dali blagoslov…
- Saću blagosiljam iz obe cevi, samo da… Vraćaj se… Ej!!