Nadimak koji se obično daje ženskoj, ali ponekad i muškoj osobi iz društva, koja voli da trača i priča o svakome i svačemu. Oko takvih treba da se pazi šta se priča, jer za nekoliko sati to postataje opšte-narodno znanje, stiže na dnevnik i ulazi u udžbenike osnovnih i srednjih škola. Međutim, kao i svaka velika sila, u pravim rukama Radio Mileva može da bude i dobra stvar; recimo, kad se pravi neka svirka, žurka ili manifestacija bilo koje vrste, a nemate para za promociju i reklame na pravim medijima, treba samo "pustiti buvu" kod Radio-Mileve, zavaliti se udobno u fotelju i gledati sa smeškom na licu kako se vesti šire...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
I VUka, naravno ima te....
U Banatu se koristi i izraz Frau Gabrijela (pop Ćira i pop Spira).
+++
Zašto baš, Mileva? Otkud Mileva? Zar nije moglo biti neko drugo žensko ime? Da li je Mileva stvarno postojala? Ima li Radio-Mileva veze sa Milevom, Ajnštajnkom?