Prijava
  1.    

    Radisav Stanikin

    Svako od nas ima makar po jednog druga Radisava Stanikinog koji recimo vodi često krmaču u selo da se bukari ili recimo kad treba da se kupi seno ide u nadnicu kaže da mora u sred branja kukuruza da ide da sere pa ode po četrespet minuta nema ga nigde i onda se vrati i laže da ima proliv

    Eto naprimer sećam se kad se moj Zoki krstio šeset devete, sve sam kupio, Rada nije bila kod Baće u Popovu, spremila i ona sve gozbu recimo pečeno pile i zaklali ovna, znaš kakvog ovna, imo je devedes kila, ko tele bre. I par nedelja pre krštenje, odem ja kod Stanike dobar dan dobar dan jel ti Radisav tu, kaže ete ga u podajat, kruni žito, ja u podajat dobar dan dobar dan, došo sam da te pitam da mi krstiš Zorana. Oću veli on, al kolko će me to izađe? Kažem ja ništa, dobiješ i bačvicu rakije tako mu velim pošto znam da on oće ponekad da popije kad ga Stanika ne gleda, mnogo zajebana žena bila, moro na vma šesetpete da se operiše jer ga lupila trupcem po glave, jer ga uvatila za Goricom Lendinom. Ništa, ugovorimo mi vreme i mesto, kod mene u veliku sobu, pop Sanda došo, bog da mu dušu prosti, došli gosti, al nema ti Radisava. Otrčim ja, Stanika stenje u podajat, ja velim šta je, kaže dođi, drži me, ću ga ubijem, ja u podajat, ona već digla trupac da ga ubije, a on pijan leži pored bačvice s rakiju. A Radisave sad si me zajebao i nikad više velim ja tako sebi. Otiđem kući, reko pope Sando taka i taka situacija, ti mora mi krstiš Zokija. Kum da ni bidneš. Veli on, pa ne mogu, ja sam pop, ja velim, majke ti ga u pičku nabijem, kumstvo se ne ubija, krsti ga sad da ne punim pušku. Iskrstio ga on, zoki izraso, lep dečkić bio, završio trogodišnju trgovačku, radio u šećeranu u Beograd, tamo gde ona firma u porodično blago, gde Miša Janketić radi a Brandov otac vozi kamijone, to ti je šećerana nekad bila, pričo nam Zoki.