
Možete ih sresti u ranim jutarnjim časovima kada idete po hleb, u školu, na posao. Odlikuju se veoma živopisnom odeždom, neretko sa čudnim kapama za koje verujem da su nosili domoroci južnoameričkih predela. Na njihovim uplašenim licima ugaravljenim od višečasovnog rintanja medj metalnim otpadom, nazire se fizički umor, tuga ali i neka prirodna veselost i volja za životom. Poneki u ruci nosi mobilni, spravu 21og veka pomoću koje prolaznicima približava zvuke teheranske sahrane. Deco, nemojte da vam ih bude žao, nisu učili školu!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Minus zbog pljuvanja radnicke klase.