Prijava
   

Radost

Šećer ispržen na kašici, pa ga ližeš narednih pola sata kao bombonu.

Sjećam se kao da je juče bilo, bombardovanje Sarajeva, otac na liniji, đed i majka čuvaju brata i mene.. Ne smiješ izaći iz kuće po bilo šta, a ja sam imao oko 4 godine, i jede ti se nešto slatko i prevrćeš sve živo po kući i vučeš staru za rukav, a ona uzme šećer, naspe na osrednju kašiku pa ga stavi na rešo i isprži, a ono se stvrdne i bude baš kao prava bombona, a ti veze nemaš šta je i uzmeš onu kašiku i ližes je pola sata i nema niko mirniji i sretniji od tebe. Eto, to je radost.

Komentari

Sjecam se toga...jedina svijetla tacka u sivom vremenu...svijetla tacka svijetlosmedje boje...

zbog patetičnog primera -

ali razumem šta si hteo reći...

Minus kramponu na glup komentar.

Kako me ovo podseća na ono od valjda juče... "E, to je parada ponosa".

gamby
pre 4 sata

Kako me ovo podseća na ono od valjda juče... "E, to je parada ponosa".


Upravo to...

E to je hahahha.
Jes' malo patetično al' dadoh plukas za ideju.

Ma kakva patetika,kod mene sve isto bilo,joj joj,kad se sjetim....Plus do neba i omiljeno!

Bilo ovo patetično ili ne, ovo je primjer koji mi se desio..