
Da bi se ostvarila pobeda u odbojci morate osvojiti minimum 75 poena, odnosno 75 puta morate da poentirate što je izuzetno veliki i možda najveći broj među svim ekipnim sportovima (u košarci ima više poena, ali manje puta morate da poentirate, odnosno da ubacite u koš). Pri svakom osvojenom poenu odbojkaši skaču, raduju se i grle se kao da su osvojili svetsko prvenstvo, nikada mi neće biti jasno zašto, postoji čak i taktika u slučaju da je neki poen i lopta sporna a sudija neodlučan, po toj taktici obe ekipe skaču da se raduju jer ako se jedna ekipa ne raduje sudija skonta da priznaju da poen nije njihov.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobra defka!1
Odbojka je sport sa najviše prekida, odnosno možda i jedina igra (uz američki fudbal) gde pauze između poena traju duže od samog poena. Stoga, da bi se održao neki nivo adrenalina, pozitivnog naboja, igrači se uvek skupljaju na sredini i pozdravljaju posle svakog poena. Čista psihologija.