
Ovo je bio naziv nekadašnje pozorišne predstave Teatra Levo iz Beograda, grupe ludih amaterskih glumaca koji su izvodili skečeve za uglavnom studentsku populaciju. Predvodio ih je dugo jedan crnomanjasti visok i bradat momak koji se prezivao Vukotić. Sećam se "ding-dong antireklame" - ulaze na scenu momak i cura i ona se kao žali da je ljubav puna bola, a on odgovara "Izvini draga, nisam znao da ti je bio prvi put"! Onda mi je bilo smešno...
Klejbezable su bile kao neke bezvezne besmislene scene, u to vreme (sedamdesetih-osamdesetih) dosta popularan izraz za neku totalno glupu stvar, pa još i rasibuđilizovane, dodatno besmislenije.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.