Žalopojka nekadašnjeg ratnog veterana a sadašnjeg penzionera čiji je život bio protkan opasnostima u ratu i gladi i sve to u ime države koja je bila željna parčeta zemlje i slave po ceni tuđih života jer njima nije bilo bitno ko će da umre a ko će da ostane živ a nisu mu dali ni orden za hrabrost niti mu dali poštenu penziju da može pošteno da živi dok ne umre. Zahvalnost na nuli.
Popisivač: Deda, koliku penziju imate? Jeste li bili u ratu?
Deda: Aa?! Eee sinko, ratovah za one koji behu podjednako zaljubljeni u život i smrt, ni zahvalnicu mi nisu dali, ni orden a kamoli neku pristojniju penziju, samo im je dupe zinulo za parče zemlje da bi se širili. Sinko moj, mani se ćorava posla i idi nešto radi. To što ti radiš nema hleba od tog.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nekom rat nekom brat! Kod mene stan i dooobra penzija ....I od 26 godine SVO VREME OVOGA SVETA! Hvala NATO agresori...:-)))))))))
Ahahahaha, Penzioner ratna profiterola :)
Ne, ne....ovo je tragično.
Koliko smo ima zahvalni, nema ni za pod nokat ?!!