
Ritual, bez kog svadba, krštenje ili bilo kakva vrsta slavljenja ne može da prođe. Ovaj, pomalo čudan, ritual je naravno normalan u nas, ali kada to stranci gledaju i nisu baš tako oduševljeni, naravno, naviknu se i na to, kao i na sve ostalo. Na svadbama to najviše radi kum, koji je i najviše pripit, a koji posle neće platiti štetu domaćinu ili gazdi lokala u kom se slavi svadba. Kao što oboljeni od Turetovog sindroma ne mogu da se suzdrže od psovanja, tako i vatreni slavljenici ne mogu da se suzdrže ovoga. Ponekad nastrada i flaša, zavisi od atmosfere.
Naravno, tu je pucanje iz pištolja, gađanje jabuke, kupovanje mlade i još mnogo toga...
Muzika: "Nismo više tako mladi, šta je život sada znamo, pruži ruku pomirenja da još jednom pokušamo..."
Kum: "Jooooooj, evo moje." - Uzima čašu, baca je na pod i prilazi pevačici sa 20 evra, nikad srećniji...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
da zapjevam nemam volju dok ne čujem glas pištolju +
Hvala paninaro, svate stari!