
Krenuti sa pričom o jednoj temi, a završiti na hiljaditoj!
- Možeš li da mi objasniš gde je tačno Miletova farbara?
- Mogu. To ti je prosto, on je odmah do Pere sudije, onaj što ima crvenog Golfa, znaš ga, sestra mu je u Nemaškoj već godinama, udala se za Švabu, kupili vikendicu gore pored jezera, pa im prošle godine u proleće pukla cev za vodu, menjali parket po svim sobama, a njen Švaba psuje evro, plače za dojče mark, ma u pravu čovek, sećaš se i ti kol'ko bolje bilo u to vreme, ja sam onda za mesec dana zaradio za onaj moj čamac, juče sam išao na pecanje, radi šaran k'o lud!
- Majke ti, sećaš li se šta sam te uopšte pitao?
- Naravno, za Tozu keramičara.
- Zemljo, otvori se!
Пљување при изговору сугласника током разговора.
Ф: Право да ти кажем то је све почело...
М: Маестро, смањи мало сугласнике, разводњаваш причу, кишобран ће ми требати!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.