A klasika klasiku.
Čujem da ovih dana treba da izađe 15 knjiga Branimira Štulića, u kojima će Johnny objaviti prepjeve najpoznatijih književnih djela klasičnog doba od Homera, Herodota, Ksenofonta i Plutarha, preko Sun Cua, Lao Cea, „Epa o Gilgamešu“ i „Mahabharate“ do „Ljetopisa popa Dukljanina“, a opus će zaokružiti romanom „Kad su cvetale tikve“, takođe u heksametru, svrstavajući time i Mihajlovića u red neprolaznih velikana.
Očito je da ovaj naš klasik, rođen u republici koja u sadašnjosti nosi ime „bivša“, i za kojeg druge sadašnje republike bivše države nastoje utvrditi kojoj od njih je bio najviše naklonjen, nema državljanstvo nijedne od njih, prezirući sadašnjost koja je nastala i okrećući se prošlosti koja je opstala.
(Knjige će objaviti u bivšoj prestonici bivše države.)
Vrlo tužna stvar je što sam ja odrastao na tim ljudima i što će ih on sada sakatiti, taj užasni, frustrirani mediokritet.
Kad samo pomislim da će uništiti ono što se Miloš Đurić toliko trudio, čupam kose sa glave i ZAISTA mi se mnogo plače.
JTU, ne vjerujem da Štulić ide (sistematski ili ne) prema uništavanju Đurićevog djela. Mislim da ovim on može da popularizuje antičku književnost, pa da se onda, kad budu izlazile neke recenzije i poređenja sa Đurićevim radom (u globalu, a ja naročito volim njegove paralele sa našom narodnom poezijom i mentalitetom) dotad neupućeni ljudi možda osvrnu i u tom pravcu...
A u principu sam i protiv monopola, u bilo čemu.
Naprosto sam užasnut time što radi.
Tako (ispo)prosečan tekstopisac (a ne pesnik)/muzičar treba da se drži podalje od ritma tih velikih epopeja.
Pa, nikad se ne zna, relativno je. Jer, gledajući objektivno, Laza Kostić je mnogo bolji pjesnik od Sime Pandurovića. Ali, kako je Laza preveo/prepjevao Hamleta, a kako Sima?
Pa, ni Sima ga nije nešto prepevao, ako ćemo iskreno...nemamo dobrih šekspirologa, što je tužno.
A imamo fascinantno dobre danteologe.
+
Je l' istina ovo za „Kad su cvetale tikve“?