
Najčešće možete ovo pročitati po knjigama ili čuti u šatro umetničkim filmovima. Obično je prefiks rečenici koju je pisac negde: čuo, pročitao ili konstruisao, a za koju veruje da je: pametna, potresna ili zanimljiva, a ne može da nadje suptilniji način da je implementira u svoje delo. Odlučujući se za ovaj kompromis jasno se vidi kakofonija u davanju epiloga ovoj konstrukciji.
...latinska izreka: Inter pedes virginum gaudium est
iuvenum je rečenica koja me proganja. Kako ću ja, koji se još uvek osećam kao mladić naći sreću medj' nogama device, kada se sva deca užasavaju kad vide moju dugu bradu i kosu i truplo poput bojlera. Eeh da je više fanova Hari Potera medju klinkama možda bih nekoj prodao priču da sam Hagrid i držeći je u krilu napipao njen himen koji bi u ponoć halapljivo deflorisao u mom mračnom memljivom podrumu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Inter pedes virginum gaudium est
iuvenum
Est etiam a million pupa, ut gaudio.