Prijava
  1.    

    Recept praistorijskog jebača

    Tek što se spustio mrak i poslednju iskru svetlosti uhvatio levi brk što mu se podvijao kao lasica u sezoni parenja, mladi Živan, seoski švalerčina, je trčećim korakom preskočio tarabu i krenuo u pravcu sokaka na kraju sela. Tamo ga je čekala druga ženska svake večeri. Bio je čio, pun života i imao toliku dozu kurčevitosti pa je i po danu išao tamo gde ga je nešto vuklo. Ali kurac... Danas je mator poput kornjače sa Galapagosa i preostalo mu je samo da uz flaše svetlog piva ispred seoske birtije prepričava kako se nekad "pecalo" bez telefona i dobrih kola a da je danas sve otišlo u majčinu. Imao je rutinu koja ga je uz pomoć jednostavnih trikova stavljala u gol šansu a danas je prodaje za flašu prvom ko mu je ponudi. Da li je taj recept donosio rezultate? Pitaj Boga... Ali uvek budite sigurni da će matora izlapotina izvaditi nešto zbog čega će svakog novog dana biti sve više praznih flaša okolo. Najgore od svega, bice u pravu!

    - E, aj familije ti, idi kupi veknu 'leba i 235 grama salame tu preko puta. Aj, ljubi te brat.
    - A što ti ne bi iš'o, evo dam ti pare pa se jebi kako znaš?
    - Brate, što mi to radiš kad znaš da je tamo ispred prodavnice stacioniran onaj blesavi Živan. Zaludeće ponovo kao prošli put, neću stići da vidim da li će Tapasja okriviti Iću za sve pa oni matorci da je peglaju celo popodne dok ona lije krokodilske suze.
    - Aj, ne kenjaj više, evo idem.
    Dok se približavao prodavnici zapazio je Živana kako prekrštajući noge istresa onu drljavu penu sa dna flaše.
    - Daj kupi jednu flašu piva, nijedno od jutros nisam popio.
    - Nemam dovoljno para. Samo za 'leba, život studenta, jebiga.
    - Dobro, nema veze, sedi malo sa mnom. 'oceš?
    - Al' pet minuta. Žurim.
    - Jel' imaš neku ribetinu? 'de sad u punoj snazi da nemaš?
    - Nemam, čika, čika, čika......
    - Živane.
    - ...Dabome, čika Živane, a i odakle mi, ne uspeva kod mene u garsonjeri ni paučina a kamoli to.
    - Eeeee, beše sunčan dan a Koviljka čuva ovce na proplanku pored Žikine livade. Ja kupio ratluk i onako, ni pet, ni šes', pravo pred nju. Uze ona ratluk i poče sama. Svaka je padala tako.
    - I, šta, čika Živane, savetujete da kupim ratluk, pa vidim ja gde grešim...
    - E moj sinko, ako tebi danas treba ratluk da bi nešto jeb'o, idi ubij se odma'.