
Pitanje koje se postavlja osobama, koje od jednom pozovu nekoga, kao grom iz vedra neba i za koje se pretpostavlja da zovu samo u slučaju kad im je potrebna neka usluga.
- Halo.
- A đe je brat moj dobri?
- Evo me vala.
- Šta se radi legendo?
- Ništa, sad stigao s posla. Ti?
- Evo i ja isto.
- Reci šta ti treba.
- Ma ništa bre...
- Ajde ajde, ne zoveš me zato što si me uželio. Slušam.
- Ma...znaš onog Bora sto mu sin radi u Covid ambulanti? E pa...
_______________________________________________
- Telefon ti zvoni.
- Ko je?
- Piše Mladen.
- Jaoo šta mu sad treba? Daj to ovamo. Halo Mlađo.
- Ee, sta radiš? Kako si? Kako su tvoji?
- Super, ali aj da preskočimo proseravanje i odmah pređi na stvar. Šta ti treba?
- Imaš li četr'es eura do prvog?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Некад су се људи најнормалније сретали да се виде и звали да се чују, без икаквог посебног разлога: "Јеси жив, пизда ти материна?".
Данас је све више оних који зову само кад нешто треба, па је све више и оних који се плаше од сваког позива, јер тај неко сто посто зове да би нешто тражио. Још мало, па ће се, уместо са "хало", јављати са "немам", или једноставно са "не".