
Razlaganje odlučenog i uvođenje u ponovni proces proizvodnje. Pretresanje i provlačenje kroz kritičko-racionalnu svest. Tren u kome shvataš zabludu ili upadaš u nju, dominantni osećaj je pobede i saznanja pravilnog i ispravnog ili privid i potpuna suprotnost. Za razliku od reciklaže materijalno opipljivih predmeta, ovde se u proces ulazi čim se uoči defekt misli. Bez posledica upotrebe. Ili sa posledicama u najavi.
-Ma da lepo ja puknem one pare što si moji poslali na žuraju, jednom sam mlad!
(Ček', ček', ček'! Šta se ja konj glupiram?! Jedva sam i ove pare izmolio, šta tebi pada na pamet, mongoloidni idiote, idi u ćošak pet minuta i stidi se!)
--Idem da joj priđem, pa šta bude.
(Čekaj, gde ćeš, pogledaj je, boginja)
-Ma neću. Ko je jebe.
....
Brate, ona moja drugarica, kaže da baš šteta što si je gledao k'o manijak i prevrtao očima, znojio se k'o blesav, a nisi joj priš'o. Kaže da si joj bio sladak. A posle si isp'o šmokljan.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.