
Siže razmenjivanja prozivki tokom najvećeg bokserskog rivaliteta iz zlatnog doba teškaša koji se odigrao sedamdesetih godina prošlog veka između Muhameda Alija i Džoa Frejžera.
Najaca gravioticana sila u univerzmu.
-Pogledaj malog sto se vrti oko one debele, a je jadna, ubi se drzeci dijetu
-Da, orbitira kao beli patuljak oko crvenog supergiganta
-Dovoljno smo videle, idemo mi odavde, uskoro ce i masivna supernova
Sprava koja za novu generaciju spada u istu grupu uređaja kao i telegraf.
Poziv u službu koji se isplati.
- Čuo sam, sinko, da ne radiš više kao doktor. Nakon toliko godina školovanja. Jadan ćale i mati.
- Radim čiča, ali sam otvorio svoju ordinaciju.
- Jadan narod ne može više ni da se liječi. Sve sami moramo. Nema više ljudi koji znadu da biti doktor znači imati poziv.
- Čiča, imam ja poziv, ali sam u romingu. Napokon digao kredit i odselio od svojih.
Romska žurka.
- Hoćemo na splavove?
- Jebo te roming na kraju grada. Dovoljan mi je bio Ganci fest nekidan na pikniku gdje su me svukli do kraja.
- Bar te netko svukao na pikniku kad tvoja čednica neće.
Odlaganje vrhunca ili neposredno priblizavanje granici zadovoljstva, a pritom da se to zadovoljstvo ne okusi vec da se stalno prizeljkuje
Prilikom masturbiranja kada odlazete vrhunac do krajnjih granica (edging)
Istovremeno i shvaća više od prosjeka i ne shvaća više od prosjeka. Ne drži se utabanog puta pa ga je teško pratiti. Ne poštuje društveni moral, ali se osvrće na univerzalne etičke pristupe. Jako mudar, ali još djetinjastiji.
U njega antičke opreke nisu razdvojene, već skupa funkcioniraju bez ikakve greške. Prevari i bipolarnost jer su mu intervali puno kraći od bipolarne aktivnosti. S njime u razgovoru moraš biti uvijek s oba uha spreman jer uobičajene fraze ne odgovaraju pa se ne možeš izvući.
Čudak, budala i genije u jednom. Šteta je samo što nikad ne znaš na koga si nabasao.
- Kakav ti je Ante?
- Niti smrdi niti miriše. Čudak. Jučer smuva Afroditu, žene mu vise po vratu, a danas mu Baba Jaga govori da prošeta.
Odgovor Hemingwaya na svoje pitanje u knjizi "Kome zvona zvone?" nakon što si je oduzeo život sačmaricom.
Davati prazna obećanja u nadi da će se usled njih zaboraviti na prethodna prazna obećanja.
- Znala sam. Opet isto. Samo obećavaš kao političar, a na kraju ništa...
- Pa mislio sam da će tetka iz Bosanske Krupe ranije da se vrati.
Tužbalica da državni ili drugi organi neće da se potrude ni da nas pobiju kao ljude nego nas puštaju da crkavamo sami od sebe, ili se prave da nas leče, ili nas puštaju da se ubijamo od muke.
Nekada su ljude dovozili vozićima, pa kupe otrove, pa naprave kasarne. Bar se potrude. Danas sve moramo sami.
Ono što nas sužava u svakom smislu, pod uslovom da kibicujemo iz jednog te istog ugla.
- Srbija je najbolja zemlja na svetu.
- Prikane, ti kao da nemaš pasoš!
Jebu me u mozak.
- Kolega, kako vam se svidjelo predavanje o socrealističkoj književnosti?
- Intelektualno sam stimuliran (zijev).
- Kako ti se sviđa moja recitacija Petrarke?
- Intelektualno sam stimulirana. Šetaj.
- U anketi u kojoj provodimo o javnom mnijenju naroda o saboru, krajnju pobjedu odnosi odgovor: intelektualno sam stimuliran. Isto tako, u novinskom prilogu pronalazimo i zanimljiv transparent: neka sinapse luduju!
Што би рек'о Воја Шешељ, то је Србин по мери Анте Павелића. Антисрбин. У данашњем друштву рећи неком да не пратите Ђоковића је као да кажете Босанцу да је бурек и са сиром, Хрвату да живи на Балкану, Енглезу да живи у Европи.
За непоштовање стуба српства, избрисаће вас из ове скупине.
- Шта је урадио Ноле?
- Брате, заиста ме не занима.
- Како то?
- Па ето...
- Први пут чујем да то неког не занима. Како можеш да не волиш Нолета?
- Не кажем да га не волим, једноставно не могу да бленем 5 сати у екран да видим колико ће пара да склупча у џеп.
- Свашта... Србин не прати Нолета...
- Па шта ме питаш онда?
Namršteni grmalj od 2.10 i 130 kila koji se gruva steroidima, diže 200 kila iz bendža i svojom pojavom izaziva strahopoštovanje. Sve to da bi loptu zakucao u koš što je češće moguće.
- Šta radi Katarina, viđaš li je?
- Slabo, udala se i zbrisala iz kraja, sad živi kod strogog centra.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.