
To su oni kojima svi u birtiji znaju imena. Alfe i omege dotične birkuze, šljakeri što loču ko pesi. Počeli su skromno, pili su vani, a onda...onda su saznali za birtiju. I tamo su počeli skromno jedanput tjedno, nekad i dva puta. Svidjela se njima ta birtija i odlučili su samo tamo da izlaze, donosili su svoje karte i igrali. Nakon nekog vremena ostavljali su karte tamo da ih dočekaju...za idući put jer idući put nije daleko, možda je to već sutra. Konobar je upamtio njihove pjesme, ima njihovu plejlistu koju odma pokrene prilikom njihovog ulaska u objekat. Prestali su da zovu konobara, da narucuju...zna on šta oni piju i kad što donijeti. To su oni "redovni birtijaši" danas izumiruća vrsta pod poplavom diskoteka i splavova. Umal' zaboravih imaju i svoj stol, svoj megdan.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
e ovo je pravo dobro, volim ja te birtijaše :D
pogotovo kad i sam postanes birtijas :D