
Ostali ste sami gospodine. Zapravo ste sve vreme bili, pa ipak niko, čak ni vi tome niste pridavali značaja. Tek kada ste shvatili da ste napušteni od ljudi koji vas nisu ni pratili stomak je počeo da se okreće. Ali to je dobro, verujte mi. Popeli ste se jedan stepenik nagore, stremite ka balkonu odakle se ili skače ili dolazi kao pobednik (čitaj: nije relevantno sa srpskim obredom dočekivanja proslavljenih sportista). Da pojasnim - da bi se oslobodili i postali uzdignuto biće potrebno je biti jedan, bez ikoga. Istina se krije samo u vašoj percepciji sveta, jer za druge je istina nešto treće. I ja bih hteo da vas razumem ali ne mogu, jednostavno nismo kompatibilni za to. U praksi je moguće pronaći nekoga sa kim bi mogli ostvariti potpunost ali je to toliko retko brate... Zašto?! Ne znam! Jebeni život, ne da nam ništa a hoće da živimo. U zdravom razumu se krije mnoštvo bolesti, a to je sve samo po sebi nerazumno i kontradiktorno.
Pada kiša.
I ništa više.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.