
Pitanje na koje se ne očekuje odgovor. Moglo bi se reći da je retoričko pitanje, iskaz u formi pitanja.
1)
Iznoseći neku tvrdnju kažeš sagovorniku:“Je l’ da?”
2)
Dok obavljaš neki rutinski i neobiman posao u firmi:”Pa dokle ću ja da budem jedini koji ovde radi?”
3)
Pričaš sa nekim telefonom i usled smetnji ništa ga ne čuješ. Kao po komandi sledi:”Ne čujem te! Je l’ čuješ ti mene?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pitanje je krajnje retoričko: Gde su ti nestali likovi A i B iz prethodnih primera???
Realno imalo je mesta samo za A, pa da ih ne razdvajam.