Prijava
  1.    

    Retrospektiva života

    Česta radnja u životu svih nas. Nadođe tako u trenucima tamnim, u očaju i samoći. Naiđe kao plima i pod ruku vodi sramotu. Sedneš kraj prozora, zapališ jeftinu krdžu i uz domaću brlju se sećaš nekih bezbrižnijih vremena. Spaziš sliku iz osnovne ispod 'Blica' na kredencu i zagledaš se u sebe. Uz pijani smešak konstatuješ da je sa mature a onda se zacrveniš i psuješ mater svoju što te je naterala da izgledaš kao bugarski švercer, tako uredno očešljan u žutoj košulji, na kojoj visi šarena kravatica. Nosiš lepe crne cipelice i iz njih vire bele čarape... Fino, estetski nema šta. Kroz maglu dolaze i ljubavne poruke koje si na maturi slao Miri i iste noći, kao šmoklja plakao iza restorana kada si video da je neki baja, srednjoškolac dabome, skuterom odvezao put Picinog parka. Za tim ide i tuča učenika, koja se za tebe završila i pre nego što je počela jer si se sapleo i razbio vilicu o ivičnjak... Pa tu je i srednja, tešio si se da će u njoj biti bolje ali ti si obitavao kao duh i jedva našao ribu, koja te je prevarila već treći dan... Bar da si bio neki đak tu, nego truba. Faks nećemo da pominjemo, toga je čak i mene sramota. Misliš tako i crveniš se, kao bulka, dok shvataš kakav slabić si bio. Kuneš Boga, društvo i državu, zatucani Balkan... Kuneš i studente, bolje ljude od sebe, koji završiše sve u roku i nađoše posao.Kakav- takav, ali posao... I bacaš čašicu, jebo joj pas mater i opet kuneš i proklinješ.

    I hteo bi da se vratiš nazad, kroz vreme i život, sramotu i suze i promeniš sve. Hteo bi ti, al nema, bajo...