
Nekada ne tako davno,ova reč se vezivala za vojnu vežbu.Za vreme Slobe se znalo jednom do dva put godišnje,u zavisnosti od roda vojske u rezervu.
Obično bi to bilo 30-ak dana opijanja,malo pucanja,da ne kažem šenlučenja,trežnjenje zadnja dva dana kad dižeš platu,i onda ubijanje od cuge iznova,jer Bože moj završilo se.Kad dođeš kući niko ti ništa ne sme reći,ponašaš se kao vojvoda Mišić,glavni si vojni strateg u ulici,klinci ti plaćaju cugu da bi slušala doživljaje sa ratišta iz prve ruke,ženi se najebeš keve za sve što je dosad zaslužila,decu postrojavaš tri put dnevno,komšiluku se najebeš keve isto tako za sve do sad.Kad se vratiš na posao,prvu nedelju ništa ne radiš samo cuga i rambo priče,dok ne dosadiš svima,odnosno dok te generalni ne opomene da povedeš računa ili letiš s posla.Taman da se vratiš u realnost,ono stiže novi poziv,nova vojna vežba.Rezerva je čudo.
Danas nema ni redovne vojske,a o rezervi nema govora.Što nije uradio NATO uradiće nam prigovarači savesti.Primite ovo s rezervom.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
suvise sam mlad da bi se secao ovoga...jedno veliko hvala za ovu definiciju +
molim lepo.
omiljeno iz mesta