
Nenadjebiv metod dnevnog upražnjavanja vremena.
Iako si se već pedeset dva puta uhvatio/la za dršku frižidera i video/la da u njemu nema ništa sem, godinu dana starih, senfa i majoneza, poluprazne tegle kiselih krastavčića (koji više i nisu tako kiseli), flaše izvetrele Minakve i nekoliko zamrznutih kesa (gornji deo frižidera) sumnjivog sadržaja (verovatno majka spremila peršun, šargarepu i ostalo bilje i povrće); ti i pedeset treći put otvaraš vrata nadajući se da se, u medjuvremenu, u tvoj frižider, krišom, teleportovao sladoled od jagode iz zamrzivača lokalnog prodavca sa rendom plaže na Kubi ili Portoriku.
Ili, recimo, kilo Bečkih šnicli teleportovanih sa bogate trpeze prosečne Švapske porodice.
Ko zna, možda se ultra-mega-giga bogati Japanac zajebe sa korišćenjem svoje visokotehnološke igračke-teleportera i pošalje milion japanskih jena, savršeno postrojenih u aktovku presvučenu kožom nilskog krokodila, na adresu tvog Boš frižidera.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
kakav pojzen
skidam kapu srbendu
ti si natprosecxan lolo