
Običaj kod Srbalja da za pokoj duši prospu malo alkohola po zemlji ili podu kako bi i pokojnik (pogotovo ako je voleo da popije) dobio svoj deo.
Čudnovat ili ne, ovaj ritual se prenosi s kolena na koleno i ne izumire. Međutim, sve je više alkosa koji pri ovoj radnji naginju svoje piće prema zemlji da bi tobože prosuli malo, ali stanu u trenutku kada tečnost dođe do ruba čaše ili flaše, i ne prospu ništa.
"Šta koji kurac da prosipam", misle u sebi "ko da će ovo stići do njegovih usta. Bolje da ja popijem sve sam dok sam živ".
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
savršena defka! +
Dva alkosa:
- Brate, ako umrem pre tebe, da mi doneseš kilo rakije i poliješ po grobu?
- 'Oću, al' da je prvo propustim kroz bubrege, hehe...
Za Cvikijevu babu!
+
Hahaha, dobra, a dobar i ovaj vic iznad.