Ne trči, ne skači, ne deri se, ne idi na travu, ne penji se, ne dodiruj vodu, ne tuda, ne sjedaj na zemlju, ne skači, ne diraj psa... sirota djeca, trenirana tako da su im najinteresnatnije stvari nešto loše, sa velikim NE. Sve zbog takozvane roditeljske ljubavi.
Najtužnije su mi dvije stvari. Prva se tiče vode, fontana i vodoskoka. Posljednjih dana često sjedim pored dvije fontane i posmatram reakcije djece kada ih ugledaju. Mala djeca široko razgorače okice, nabace neki srećni osmjeh sa par tek izniklih zuba i željno ispruže rukice ka ovom neopisivom čudu. Ali roditelji samo skrenu kolica što dalje odatle, dok se mali čovjek koprca cijelim tijelom pokušavajući da se vrati nazad. Ona malo starija djeca, čim ugledaju fontanu ili vodoskok, razdragano dotrče do nje. Kada se približe usklinu jedno vaaaau i lica im se ozare srećom i radošću.Po nekoj automatizovanoj komandi, ruke su prekrštene na grudima ili se stavljaju iza leđa, pokazujuči tim gestom da zasigurno očekuju roditeljsku opomenu: NE DIRAJ VODU! Oni koji se pak drznu na takvo svetogrđe grubo su otrgnuti od vode. Prijeti im se momentalnim odlaskom kući i istog trena im se ruke brišu vlažnim maramicama, sprečavajući tako formiranje prirodnog imuniteta kod djece, koja pažljivo sterilisana od svojih roditelja u budućnosti imaju najveće moguće šanse da podliježi najbezazlenijim virusima i oboljenjima.
Druga tužna stvar je odnos prema životinjama, konkretno psima. Svi znamo da su djeci životinje jako interesantne, i da po svojoj prirodi nemaju strah ni od jedne životinje, pa čak ni od onih koje su potencionalno opasne. Primjetila sam da se današnja djeca u gradu nenormalno boje pasa. Jednom prilikom sam šetala jednog malog i umiljatog psića i prolazili smo ispred zgrade.Mali dječak se igrao ispred i čim nas je ugledao pobjegao je iza auta. Zaustavila sam se i rekao mu da se ne boji, dok je on radoznalo virkao i zapitkivao me, ne gledajući prema meni nego prema psu. Hoće li me ujesti, hoće li mi odgristi ruku, zašto me ne napada, hoću li ići kod doktora ako ga dodirnem? To su bila pitanja koja je postavljao. Ohrabrivala sam ga sve dok nije polako prišao i čučnuo ispred psa. Trebalo je desetak minuta da ga dotakne, a onda ga je zagrlio i rekao: Jaoo kako je mekan!
Umjesto da kod djece razvijaju ljubav prema životinjama i samim tim ljubav i brigu prema svim živim bićima, roditelji zastrašivanjem drže djecu što dalje od životinja, implicirajući time niz negativnih stvari po dijete: od toga da im stvaraju neracionalne strahove, pa do toga da im onemogućuju razvijanje nekih pozitivnih psiholoških, socijalnih i zdravstvenih osobina koje čovjek stiče u bliskom kontaktu sa životinjama.
Tužno.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.
Gledajuć' iz tog ugla, tako je.
+
Svaka ti čast. Vrhunski napisano. Plus i omiljeno.
Fantasticno
nije me mrzelo da pročitam. tužno jeste. ali ne tako učestalo. ja volim fontane i leti obavezno pustim moju decu da se igraju sa njima. volim i kučiće i ja se igram s njima. a i moja deca. i znam da moje ponašanje i roditeljski stavovi nisu usamljeni.
a jbg,realno razmisljas kad si roditelj:
1) ako se priblizi fontani,mozda ce da padne,pa ce sav da se izmokri,pa morma da se cimam do kuce da ga presvlacim/moze da se prehladi/nesto trece
2) koliko se napada na decu desilo,i bolje spreciti nego leciti + buve/zaraze,i jos 100 stvari..
Hvala ljudi. Nisam roditelj i znam da ću se i ja vjerojatno cimati oko toliko toga kad to postanem,ali potrudiću se da ne pretjeram.
Shumey, sve to razumijem, ali ponekad se vrijedi žrtvovati.Kad vidim one osmjehe kad uvale rukice u vodu...pa ništa mi ne bi bilo teško,pa i da ih presvlačim po sto puta.:)Šalju im se pogrešne poruke.Dobro je učiti djecu oprezu,naravno,ali ne ih zastrašivati.Uostalom,ne možemo ih od svega zaštiti.
Zaustavila sam se i rekao mu?
Malo polove uskladi.
Inace +.
Rekla mu*...Text sam orginalno pisala u wordu,pa sam tokom prepravki valjda,eto,negdje zajebala,da proste ova djeca.:O Tnx.:)
A i ponekad volim da pišem u muškom rodu,fore radi.;)
Odlicna! Najbolja defnicija koju sam procitao na "Vukajliji". Ide u omijene a ti u "autore koje pratim" Hvala ti.
Juče sam prošla pored fontane (Trg N.Pašića) i klinac je 'ladno pregazio" preko nekog bedema pa je delovalo kao hoda po vodi. Oko 6 godina....jao šta ga čeka...
A to da nemaš dete, odma' se vidi.
Znaš, meni su se kućni ljubimci ogadili kad su deca počela da na obući, gumama od bajseva i na loptama unose njihov izmet. Vremenom, očisti jedno, drugi...stoti put!!!
A defka ti je odlična.
Istina,nemam.;) I hvala.
Sad će majka da ti objasni.... ne ne ne ne ne i ne je zbog:
mrzime da ga ponovo presvlačim ko će da pere toliki veš!
kad se penje mora i da padne a kola nisu tu ko će na rukama da ga vodi u hitnu!
kad sedi na hladnom moča ko dodola ne mogu pelena da se nakupujem!
kad dira džukele ili mačke mora i da ih lizne (oće lubi masu! prevod:oće ljubi mačku) još neku parazitčinu da proguta!
Zbog toga i zbog još mnogo čega NE, no no, ne pipaj ne diraj, pec!
:D za defku +
Oće lubi masu...haha :D Sve razumijem, samo pokušavam ukazati na to da neki roditelji pretjeruju, daju malo prijeko potrebne slobode djeci i stvaraju iracionalni strah djeci od životinja npr...:)