
Utiče na mušku decu do 6-7 godina kada su najviše željni pohvala i podsticaja. Dok je dete u već nekom poslu roditelj ga u neposrednoj blizini gleda i komentariše sa prijeteljem. Dečak naravno čuje sve o čemu se razgovara, ali se pravi da ne čuje kako bi sve izašlo na to da je njemu to sve već uobičajeno.
1.Mali Aco kod komšije jede ručak
-Vidi ti Čađo ovog moga Acka kako on veselo jede punih usta
(Aco kao iz topa počinje da grabi kutlačom i trpa u sebe sve klimajući glavom levo desno kao znak radosti jer je to njemu sasvim uobičajeno)
2.Mali Aco pije sok kod komšije
-Ovaj moj kad se ufati za sok ne pušta dok ne popije do zadnje kapi
(Aco umirući srče poslednje kapi soka i naravno traži još jer je to njemu sve rutinski)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.